Pandemija Covid-19 donijela nam je neviđenu zdravstvenu krizu, koja ne samo da pogađa osobe oboljele od koronavirusa, osobe koje su oboljele od drugih akutnih i kroničnih bolesti, a ne mogu dobiti adekvatnu medicinsku skrb, već i osobe koje zbog inaktivnosti imaju dodatne zdravstvene poteškoće.
Zbog strogih epidemioloških mjera, neko vrijeme čitava populacija nije smjela izlaziti iz kuće, te su u to doba samo revni rekreativni i profesionalni sportaši uspjevali održavati zadovoljavajuću količinu fizičke aktivnosti. Svima ostalima tjelesna forma i zdravstveno stanje sve su više krenuli nizbrdo. U narednim mjesecima pandemija se pogoršala, te se velik broj osoba bojao izaći iz kuće (pogotovo stariji i zdravstveno ugroženi), druga skupina je bolovala od korone, a treća bila u samoizolaciji. Nažalost, posljedice takve situacije značile su drastično smanjenje fizičke aktivnosti, od običnog hodanja do ciljane tjelovježbe, praćene povećanom količinom sjedenja.
Takav sedetarni način života izuzetno nepovoljno djeluje na naše tijelo, prvenstveno na mišićno-koštani, krvo-žilno-dišni, metabolički, endokrini, te živčani sustav.
Kao što znamo iz brojnih studija, gubitak mišićne mase zbog inaktivnosti djeluje iznenađujuće brzo, te već nakon dva dana nemamo više istu količinu mišića. Takav gubitak mišićne mase povezan je s denervacijom vlakana, oštećenjem neuromuskularnih spojeva, regulacijom razgradnje proteina, te najviše zbog supresije sinteze mišićnih proteina.
GUBITAK MIŠIĆNE MASE
Gubitak mišića ne očituje se samo slabijom snagom i sporijim kretanjem, već izuzetno loše djeluje i na naše zglobove. Da bi naši veliki zglobovi (koljena, kukovi, ramena, skočni zglobovi) dobro funkcionirali, jako je važno imati snažne pripadajuće mišiće, te dobro izbalansirane antagonističke mišićne skupine (mišićne grupe koje rade suprotne pokrete – kao što je npr muskulatura prednje i stražnje strane natkoljenice u slučaju koljena). Ukoliko zbog inaktivnosti dođe do značajnog gubitka mišićne mase, na navedenim zglobovima dolazi do prevelikog i najčešće nepravilnog opterećivanja zglobova. Time kod koljena i kukova najčešće dolazi do oštećenja hrskavice i njezine upale (osteoartritisa), oštećenja meniska, te rjeđe ozljede ligamenata, uzrokujući bolove, otok, smanjenje pokretljivosti, te smanjenje mobilnosti cijelog tijela.
BOL U RAMENIMA
U slučaju ramena, redukcija mišićne mase i disbalans muskulature najčešće oštećuje tetive u smislu upala i parcijalnih (ili čak i totalnih) ruptura, te stvaranja kalcifikata. Simptomi su bol, smanjenje opsega pokreta, te smanjenje sposobnosti obavljanja dnevnih zadataka. Kod skočnog zgloba najčešće se radi o distenziji ligamenata, koja uzrokuje bol i nestabilnost. Zbog smanjenog kretanja, gubitka mišićne mase i prekomjerne tjelesne težine, često dolazi do spuštanja stopala, poremećene statike i bolova u području stopala i nožnih prstiju. Kod lakta, ručnog zgloba i prstiju ruku najčešće dolazi do upale i oštećenja tetiva, uz dominantan simptom bol, te su često povezane s provocirajućim faktorima na koje svakako treba obratiti pažnju.
I KRALJEŽNICA PATI
Kao posljedica neaktivnosti velike probleme često nam radi i kralježnica. Zbog svoje specifične građe, i 33-34 kralježaka koji su međusobno povezani, izuzetno je važno dobro brinuti o svojoj kralježnici. Posebno treba obratiti pažnju na dovoljnu snagu paravertrebralnih mišića (mišića koji se nalaze uz samu kralježnicu i osiguravaju njezinu stabilnost), kao i na adekvatnu fleksibilnost, dobru propriocepciju i što bolju statiku.
Također, potrebno je kralježnicu što manje izlagati velikim teretima, prisilnim položajima, gledanju u ekrane pod nepovoljnim kutevima, a treba misliti i na dobar krevet, te anatomski radni stolac. Glavni simptom je bol, koji je nekad prisutan samo lokano, a ponekad se širi npr. u noge ili u ruke (kod oštećenja diskova, te pritiska na pripadajuće živčane strukture).
Kod težih oštećenja (koja se nažalost pojačavaju neaktivnošću) može doći i do propadanja motoneurona nogu i ruku, te npr. kljenuti stopala. Kod takvih situacija česta su i senzorna oštećenja, kad dolazi do trnjenja i smanjenog osjeta ruku ili nogu. Kod problema s vratnom kralježnicom znaju se javiti i glavobolje i vrtoglavice. Često dolazi i do smanjene pokretljivosti pojedinog dijela kralježnice, koja može prijeći i u potpunu ukočenost.
ŠTO JOŠ MORAMO ZAPAMTITI
Nadalje, smanjena tjelesna aktivnost smanjuje nam i aerobni kapacitet, od slabijeg funkcioniranja kardiorespiratornog sustava (uključujući i perifernu cirkulaciju) do oksidativnih procesa u mišićima.
Zbog pretjeranog sjedenja bazalni metabolizam se usporava, te balans energije obično odlazi na stranu većeg unosa nego potrošnje, zbog čega dolazi do povećane količine masnog tkiva u organizmu, koje je povezano s većom sklonosti brojnim bolestima. Inaktivnost također utječe na homeostazu glukoze, smanjujući osjetljivost inzulina prvenstveno u mišićima, što znači da u ovakvoj situaciji raste broj oboljelih od dijabetesa.
KAKO PREPOZNATI PROBLEM
Ukoliko zbog inaktivnosti dođe do nekih problema s muskulo-skeletnim sustavom, vaše će vam tijelo samo javiti da nešto nije u redu. Najčešći znak je bol na ozlijeđenom/oštećenom mjestu, a često se vidi i otok, crvenilo i smanjen opseg pokreta. Kod akutnih upala dobro je: primijeniti krioterapiju (led ne držati duže od 3-5 minuta), popiti protuupalni lijek ako su simptomi izraženi, namazati protuupalnom kremom (ukoliko upala nije jako duboko), smanjiti provocirajuće faktore, te po potrebi mirovati. Ukoliko vidite da se simptomi ne smanjuju niti nakon nekoliko dana, svakako posjetite liječnika. Zanemarivanje može dovesti do kroničnog oštećenja, a zahvaćene strukture mogu se još jače oštetiti, uz trajne posljedice.
I NAŠA PSIHA PATI
Nažalost pandemija nam nije donijela samo fizičke probleme, već izrazito negativno utječe i na psihičko stanje čovjeka. Kod puno osoba povećava se anksioznost, nesanica, depresija, povećana je upotreba alkohola i droga, a i broj osoba koje obolijevaju od ozbiljnih psihičkih bolesti stalno je u porastu. Kod ljudi se svakodnevno aktiviraju brojni strahovi, kao npr: strah od bolesti, strah za bliske osobe, egzistencijalni strahovi, strah od događaja i situacija u budućnosti, kao i brojni drugi. Nažalost većina osoba prepuštena je sama sebi, jer se u našoj kulturi mentalno zdravlje i dalje gleda kroz prizmu teških psihijatrijskih slučajeva. Većina ljudi uopće ne želi razgovarati o svom psihičkom stanju, pribojavajući se da ih okolina ne proglasi „ludim“. Ukoliko vam se čini da u ovim okolnostima osjećate veću ugroženosti, jače reagirate i osjetljiviji ste nego ranije, svakako vam preporučam da potražite stručnu pomoć (koja danas postoji u brojnim oblicima), te učinite svoj život kvalitetnijim, lagodnijim i ljepšim.
KAKO SI POMOĆI
Prema znanstvenim istraživanjima, za dobro funkcioniranje našeg organizma preporuča se fizička aktivnost niskog do srednjeg intenziteta, po mogućnosti aerobnog tipa (npr brzo hodanje, bicikl, trčanje, plivanje, orbitrek, aerobik i dr.). Trajanje takvog vježbanja trebalo bi biti barem pola sata do sat, a učestalost barem 3x tjedno. Naravno što duže i što češće vježbate, to bolje. Treba paziti da treniranje bude u skladu s vašim trenutnim stanjem, jer vježbanje jako visokim intenzitetima, kao i dizanje utega s prevelikim težinama, povećava količinu stresa u vašem tijelu. Osim aerobnog vježbanja, dobro je dodati i vježbe za jačanje muskulature, po mogućnosti koristeći vlastitu težinu tijela, te neke rekvizite kao što su npr. gumene trake za razvlačenje.
Bilo bi idealno da vam stručna osoba preporuči koje vježbe izvoditi, te naročito da vam pokaže kako se vježbe pravilno izvode, jer u protivnom može biti više štete nego koristi. Ovakvim načinom kombiniranog vježbanja, povećanja opće kondicije i izdržljivosti, zajedno sa snaženjem muskulature, preventivno ćete djelovati na brojne potencijalne ozljede/oštećenja mišićno-koštanog sustava. Nadalje, prevenirat ćete brojne kronične bolesti, kao što su npr. kardiovaskularne bolesti, karcinomi, dijabetes i dr., a značajno ćete popraviti i funkcioniranje svog imunog sistema, te time spriječiti nastanak različitih akutnih bolesti.
Autor: dr. med. Nataša Desnica, službena liječnica skijaške reprezentacije , Poliklinika Kaliper
