Ni jedna ideja do sada nije toliko pokrenula gospodarstvo u Hercegovini kao što je to u posljednje dvije godine napravila sadnja smilja. Pod nasadima ove biljke intenzivnog mirisa nalaze se nekadašnji vinogradi, hektari iskrčenog kamenjara, ogroman broj obradivih površina, pa čak i neka dvorišta. Sadi se na područjima od Trebinja i Ljubinja pa sve do Tomislavgrada, a mnogi u smilju vide riješenje svog egzistencijalnog pitanja i razlog za ostanak u BiH. Iako je, prema riječima stručnjaka, tržište još uvijek neispitano te nitko ne može prognozirati koliko će “smiljomanija” trajati i hoće li se milijuni uloženi u krčenje hercegovačkoga kamenjara isplatiti, ovih dana u Hercegovini niču nove destilerije. Tako je na području Čitluka u funkciju stavljena destilerija “Brotnjo” koja svojim kooperantima nudi ugovore o zajamčenom otkupu. “Ugovori s kooperantima će biti potpisani za desetak dana, dok će cijena biti formirana tek u siječnju”, kaže nam Ivan Barbarić, djelatnik ove destilerije. Na pitanje koja će biti otkupna cijena po kilogramu smilja, Barbarić ističe kako će to ovisiti o dogovoru s kooperantima , ali da cijena ne bi trebala padati ispod tri marke. Svoje pogone pokrenula je i destilerija u Grudama. Dnevno može preraditi dvije i pol tone smilja, a ima i destilator za analizu. Novootvorena destilerija će preko tvrtke iz Hrvatske, koja je i njezin vlasnik, raditi plasman ulja na svjetsko tržište. Dodatnu nadu u isplativost ove biljke ulio je konzultant čuvene francuske kozmetičke kuće L’Occitane koji je ljetos obilazio male hercegovačke destilerije i savjetovao proizvođače. Iako je nova destilerija riješila problem otkupa, Rade Bošnjak iz Višnjice, sela u blizini Gruda, ipak je skeptičan. Euforično je kao i ostali zasadio 20 tisuća sadnica, no sada, kaže, sa znatiželjom iščekuje sljedeće proljeće kada će se iskristalizirati isplati li se smilje ili ne. “Otkupna cijena bila je pet KM, a sada je već pala na tri KM po kilogramu”, objašnjava nam Rade te nastavlja: “Ja već imam plan B. Budući da je moja lokacija i njezin položaj idealna i za vinovu lozu, još uvijek dvojim”. A svoju poticajnu i uspješnu priču o smilju ima obitelj Galić iz okolice Mostara, piše “Deutsche Welle”. Oni nisu požalili što su mu dali priliku, štoviše, iz smilja se razvio pravi obiteljski biznis. Dvadesetšestogodišnji Marko prvi je došao na ideju uzgoja smilja. Po povratku iz Zagreba sa studija, preselili su iz grada na selo. Osim posla u struci, htio se baviti još nečim. “Nisam htio da to budu konvencionalne poljoprivredne kulture i, eto, istraživanjem sam preko lavande došao ipak do smilja”, kaže Marko. Projekt je zaživio u praksi 2013. godine kada je zasađeno prvih 20 tisuća sadnica. Marko sada ima ukupno tri hektara i destileriju, a dosadno mu nije. U šali kaže kako ne treba kao ostali u Njemačku. Njemačka mu je tu, radi od jutra do mraka. U posao se uključila i godinu dana mlađa sestra Glorija koja je, uz studij, završila i školu fitoaromaterapije. Njezina ručno rađena, 100 posto prirodna kozmetika prodaje se u ljekarnama diljem BiH. Pet njezinih proizvoda od smilja još samo čeka certifikat kako bi bili plasirani diljem Europske unije, a Poljska, Hrvatska i Njemačka već su sigurna tržišta.
Iako je ulje od smilja skupocjeno, za kilogram ulja dobije se čak oko 1500 eura, uspješno trgovati njime nije nimalo lako. Galići samo dio svog ulja koriste za kozmetiku, ostalo prodaju uglavnom u Hrvatsku, a onda iz Hrvatske roba ide uglavnom za Ameriku. •
