Svaki put kad dođem u Kraljevu Sutjesku ili se spomene "Curia bani, Curia regis - Dom bana, dom vladara", obuzmu me posebne emocije, jave se brojne asocijacije, ožive povijesna sjećanja. Ispuni me osjećaj ponosa, ali i određena sjeta te nada, vjera, nadahnuće u budućnost ovog hrvatsko-katoličkog prostora ispod Bobovca, na rječici Trstionici. Doživi se osjećaj ponosa jer ovo je povijesno mjesto koje ima kultni status, osobito poštovanje u memoriji ovdašnjeg puka i Hrvata diljem BiH. Ovu monumentalnu crkvu s dva skladna tornja od 45 metara poželjele bi europske metropole. Crkva s glasovitim samostanom svjedok je i simbol hrvatske povijesti, vjere, ljubavi, odanosti katolika Hrvata svojem rodnom kraju. Ovo je jedno od glasovitih srednjovjekovnih ognjišta prosvjete, kulture, očuvanja identiteta, prepoznatljivosti hrvatskoga katoličkog puka. Ovdje se s naraštaja na naraštaj prenosi sjećanje na kraljicu Katarinu, a ove godine obilježava se 600 godina od njezina rođenja. Gledati ove žene - čuvarice naše baštine - u izvornoj narodnoj raskošnoj nošnji - veličanstven je prizor. Zaista je privilegij biti tu u ovom muzeju pod vedrim nebom, slušati pjesme Katarinki te se diviti njihovoj nošnji.
Ovaj drevni samostan u još drevnijoj redodržavi Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj, jedini kontinuitet u BiH koji traje, evo, već 733 godine, čuva korijene, ime, jezik, tradiciju, materijalnu i duhovnu baštinu. U samostanu je muzej s bogatim zbirkama, riznica dragocjenosti. Ondje je više inkunabula nego u cijeloj BiH. Redovnici ordo fratrum minorum stvarali su, gradili, požrtvovno vodili puk. Unatoč brojnim nevoljama, požarima, svakovrsnim nedaćama, uspješno su čuvali identitetska obilježja puka, odgajali ga u vjeri, postojanosti. Nasljeđe se čuvalo i obogaćivalo. Rekoh javlja se i sjeta jer sve je manje onih kojima je ova ljepota namijenjena, koji su njezini baštinici. Nasljeđe se čuva i novim sadržajima uvećava. U minulim su razdobljima velike nevolje prisiljavale puk da napusti svoje ognjište ili da se skriva po šumi i spiljama, ali vatra na ovom duhovnom i kulturnom ognjištu nije nikad prestala gorjeti, nije utrnuta. I na kraju, ne napušta emocija nade, snažne vjere u budućnost ovog povijesnog mjesta, našega znamenja, trajnog obilježja. Ova ljepota, ovo bogatstvo materijalne i duhovne baštine nije stvarana, čuvana da postane muzej, nego je dalekovidnost i mudrost naših predaka ovo stvarala i čuvala za budućnost, predavala u nasljeđe novim naraštajima na čuvanje i korištenje. Ova se baština ne napušta, ne prodaje drugima koji će izbrisati prošlost i onemogućiti budućnost Hrvatima na rodnoj grudi, u svojoj domovini. Ovo je i zajedničko duhovno, kulturno i svekoliko dobro hrvatskoga naroda i svi su odgovorni za čuvanje ove oaze dragocjene ljepote, povijesti, duha, kulture. Gdje je duboko ukorijenjena vjera, tu su ljubav i nada. Doći će proljeće Kraljeve Sutjeske. Vi čuvate kraljicu, kraljica čuva vas.
