Kada vam je dosta svega, a sve nas ponekad obuzme taj osjećaj, udahnite duboko, pročitajte ovo pismo – i slijedite savjet njegovog autora.
Znam kako je to biti umoran – i ne samo u fizičkom smislu.
Svijet u kojem živimo je iscrpljujuće mjesto. Zamorno mjesto. Nezahvalno mjesto. Mjesto koje puno traži, a slabo nagrađuje. Umorni ste jednostavno od toga što živite u njemu. Umorni ste od toga jer previše volite, previše vam je stalo, previše dajete svijetu koji vam ništa ne vraća. Umorni ste od ulaganja neizvjesne ishode. Umorni ste od nesigurnosti. Umorni i sivi.
Znam da niste uvijek bili tako istrošeni – da je postojalo vrijeme kada ste bili puni nade i "nezagađeni". Kada je vaš optimizam nadjačavao vaš cinizam i imali ste beskrajno puno za dati. Znam da ste bili pokidani i istrošeni dio po dio – slomljeno srce tu i neodržano obećanje tamo. Znam da svijet nije uvijek bio naklonjen igrama koje ste igrali i da ste više puta izgubili nego pobijedili. Znam da se ne osjećate nadahnuto da biste pokušali ponovno. Znam to.
Jer istina je – svi smo umorni. Baš svatko od nas. Do određene životne dobe, svi postanemo vojska slomljenih srca i bolnih duša, očajnički tražeći ispunjenje. Želimo više, ali preumorni smo da to tražimo. Dosta nam je toga gdje smo trenutno, ali bojimo se početi iznova. Trebamo riskirati, ali bojimo se gledati kako se sve (opet) ruši pod nama. Naposljetku, nismo sigurno hoćemo li biti sposobni (opet) krenuti iznova.
Svi mislimo da smo sami u svojoj iscrpljenosti. No istina je da smo umorni jedni od drugih – umorni od igri koje igramo, laži koje govorimo i neizvjesnosti koje prezentiramo jedni drugima. Ne želimo glumiti negativca, ali ne želimo glumiti ni budalu. Zato podignemo svoje štitove. Naša obrana se zaoštri. I zaigramo ulogu koju preziremo igrati, ali ne znamo je li nam preostao drugi izbor.
Znam koliko se nemogućim može činiti nastavljati pokušavati i davati kada vam je duša iscrpljena. Znam da se veseli ideali koji su vam bili obećani sada čine zamornima i beznadnima.
Ali ovo vas molim ako ste blizu toga da odustanete: pokušaje još jednom, iz sveg srca. Znam da ste umorni od pokušavanja. Znam da ste pri kraju s idejama.
Ali nikada nećete znati hoćete li ovaj put uspjeti ako ne probate.
Svi smo mi otporniji nego što mislimo, i to je neosporiva istina. Uvijek smo sposobni dati još ljubavi, sposobni imati još nade, sposobni dati svijetu još strasti. Samo ne hodamo dovoljno daleko po vlastitom putu da bismo došle do točke s koje ćemo vidjeti da se to isplati. Želimo rezultate vidjeti odmah i kada ih ne vidimo, odustanemo. Dopustimo da nas iscrpljenost zaustavi. Ispuni nas frustracija zbog nedostatka povratne informacije i pretpostavimo da cijeli pokušaj moramo baciti kroz prozor.
A zapravo si svi mi ne želimo priznati jedno – nitko od nas nije nadahnut svaki dan. Svi se mi iscrpimo. Svi mi osjetimo obeshrabrenje. I dozvoljeno nam je to osjećati. Samo zato što ste premoreni, istrošeni i umorni od svega ne znači da se ne radite na tome da promijenite nešto. Svaka osoba kojoj ste se ikada divili, imala je trenutke kada se osjećala sasvim poraženo u potrazi za srećom i svojim snovima. Ali to ih nije spriječilo da ih dosegnu. Dozvoljeno vam je spotaknuti se na putu prema vašim najvećim promjenama i transformacijama.
Neke stvari u životu dogode se tiho. Dogode se sporo. Dogode se kao rezultat malih, pažljivih odluka koje donosimo svaki dan, a koje nas pretvore u bolje verzije nas samih. Moramo si dati vremena da se te promjene dogode. Dati si vremena vidjeti kako te promjene evoluiraju i da ne postanemo beznadno frustrirani u nekom prostoru između.
Kada ste umorni, usporite. Budite tiši. Ali nemojte stati. Umorni ste iz opravdanih razloga. Umorni ste jer trebate biti umorni. Umorni ste jer želite promijeniti nešto. Iscrpljeni ste iz opravdanih razloga i to je samo naznaka da idete dalje.
Umorni ste jer se mijenjate i sazrijevate. I jednog dana, to sazrijevanje otvorit će put k pomlađivanju koje vam treba.
