U četiri od pet posljednjih presuda Suda BiH oslobođeni su optužbi pripadnici ili pak visoki časnici Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) za ratne zločine počinjene tijekom posljednjeg rata čak i unatoč činjenici da je odreda prema njima primjenjivan dvostruko teži zakon iz 2003. godine, dok je u tri slučaja potpuno izbrisan udruženi zločinački pothvat (UZP), piše Večernji list BiH. U dva slučaja korišteni “dokazi” o istim događajima koji su ranije bili sastavni dio optužnice protiv šestorice nekadašnjih dužnosnika Herceg Bosne u Haagu.
UZP skriven
Posljednju, nepravomoćnu presudu donio je Sud BiH, kojom je prije dva dana proglasio krivima i osudio na zatvorske kazne od 12 i pol godina pet bivših zapovjednika i stražara u nekadašnjem Vojno-istražnom zatvoru (ViZ) pod nadzorom Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u Ljubuškom, dok je dvojicu oslobodio krivnje za ratne zločine počinjene nad zarobljenim Bošnjacima. Prema priopćenju iz Suda BiH, bivši zapovjednici zatvora Ivan Kraljević i Mate Jelčić nepravomoćno su osuđeni na dvije odnosno godinu i pol dana zatvora, dok je treći zapovjednik Slavko Skender presudom Sudskoga vijeća oslobođen optužbi. Stražar Stojan Odak osuđen je na najveću kaznu od sedam godina zatvora, dok su njegovi kolege Vice Bebek i Vinko Radišić dobili po godinu dana zatvora, a nekadašnji stražar Dragan Miloš oslobođen je optužbi. Javnosti je objašnjeno kako su bivši pripadnici HVO-a osuđeni zbog prisilnog zatvaranja i zlostavljanja Bošnjaka, no istodobno je izostao komentar kako je Sudsko vijeće odbacilo navode o postojanju UZP-a u ovome slučaju. Na to je na svom profilu na Facebooku upozorila ugledna hrvatska odvjetnica Nika Pinter objašnjavajući kako je riječ o vrlo bitnim činjenicama. Ovaj se Vojno-istražni zatvor spominjao čak i u haaškom predmetu protiv “šestorke”. Ranije je Sud BiH također poništio navode o zločinačkom pothvatu na području Mostara, čiji je sastavni dio navodno bio i nekadašnji zapovjednik II. gardijske brigade HVO-a u Mostaru Mile Puljić. I ne samo to, Sudsko vijeće nije uopće uspjelo dokazati njegovo sudjelovanje u zločinima protiv čovječnosti na području Mostara, što je kvalifikacija za koju se dobivaju dvostruko veće kazne zatvora.
Ponajprije se to odnosi na činjenicu da je Puljić oslobođen krivnje na tvrdnje da je dopustio podređenima da zatvorenike iz “Heliodroma” odvedu na prinudne radove na prvoj liniji bojišnice i u živi štit te sudjeluju u prisilnim nestancima i premlaćivanjima zarobljenih osoba. Puljića se teretilo za široki i sustavan napad i da je, kao zapovjednik II. bojne, kao suizvršitelj, “svjesno i voljno sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu u cilju proširenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne (HZ HB)”.
Tko je koga napao
Ovaj postupak i nepravomoćna presuda neke su od do sada najznačajnijih u pobijanju teze o operacionalizaciji UZP-a, koja je bez ikakvih kriterija protumačena u Haagu da se doslovno smatralo kako će se cijelo vojno i političko vodstvo Hrvata toga vremena naći pred sudovima u BiH i biti osuđeno po već unaprijed utvrđenoj matrici. Među kapitalnim postignućima je i prihvaćanje teza iz stručne elaboracije vojnoga vještaka o tome kako i tko je počeo rat u Mostaru. •
