U kapelici Franjevačke crkve u Mostaru održan je nedavno koncert u organizaciji Simfonijskog orkestra Mostar i Studija glazbene umjetnosti FPMOZ-a Sveučilišta u Mostaru. Te su večeri 50-ak minuta vladali mir i zanos: mir u srcima publike, zanos u srcima svih izvođača koncerta: mezzosopranistice Nikoline Zovko, kontratenora Marina Vitasa, 9 članica Djevojačkog akademskog zbora, prof. Amele Plosko za orguljama i komornog sastava Simfonijskog orkestra Mostar. Zanos i koncentraciju prenosio je na sve izvođače maestro Igor Tatarević pa se činilo kao da u publici sjedi ne dvjestotinjak ljudi, nego jedan jedini čovjek, jer se tih 50 minuta nitko nije pomaknuo s mjesta. Postavili smo nekoliko upita sudionicima pokušavajući odgonetnuti tajnu izvrsno izvedenog koncerta.
• Nikolina Zovko, mezzosopranistica:
Još kao djevojčica pjevali ste u crkvenom zboru. Koliko je ta činjenica utjecala na odabir poziva solo pjevačice?
Moji prvi koraci u glazbi bili su u crkvenom zboru, gdje sam osjetila ljubav prema ovoj, za mene, najljepšoj vrsti umjetnosti. Beskrajno sam zahvalna ocu koji me, prepoznavši moj dar, upisao u glazbenu školu. Sa 17 godina otkrila sam na satu Vokalne tehnike u Srednjoj glazbenoj školi da imam potencijal za solo pjevanje. Iako sam u osnovnoj završila klavir, a u srednjoj školi glazbenu teoriju, moj je put uvijek bio usmjeren na solo pjevanje.
Izuzetno lijepa boja glasa primjetna je već nakon nekoliko taktova. Svakodnevno vježbanje zasigurno je pridonijelo sigurnosti kojom plijeni svaka Vaša izvedba.
Boja moga glasa zasigurno je najveći dar koji sam dobila od Boga pa se prema njemu tako i odnosim. Vježbanje je sastavni dio svakodnevice i zahtijeva mnogo truda i koncentracije. Naravno, solo pjevanje iziskuje poseban način života u kojemu je sve podređeno čuvanju glasnica – našeg instrumenta. Velika radost prožme me kada nakon uspješnog nastupa osjetim da su se trud i odricanje isplatili.
Suradnju sa Simfonijskim orkestrom započeli ste u veljači ove godine. Ostavili ste bez daha publiku na Valentinovskom koncertu.
Da, bio je to divan projekt u kojem sam uživala i zahvalna sam na svakom angažmanu i prilici koju mi Simfonijski orkestar Mostar pruža. Na svakom nastupu nastojim pružiti maksimum što naravno podrazumijeva ozbiljne pripreme i vježbe bez kojih nema rezultata.
Vidite li već sebe na svjetskim opernim pozornicama?
San svake solo pjevačice je pjevati na velikim svjetskim pozornicama, ali sada su mi želje malo skromnije. Trenutačno je moj cilj razviti što bolje tehniku solo pjevanja, proširiti repertoar i naravno, završiti studij. Nastupi mi pričinjavaju veliku radost, a publici želim omogućiti da osjete ljubav prema solo pjevanju, prema operi. Po završenom studiju voljela bih se okušati i u pedagoškim vodama.
• Marin Vitas, kontratenor:
Art Garfunkel, autor poznate skladbe “Bridge Over Troubled Water” i član dvojca Simon-Garfunkel je kontratenor poput Vas. Jeste li već u djetinjstvu imali za uzor pjevača koji Vas je fascinirao osebujnošću glasa?
U djetinjstvu uzor mi je bio Lucciano Pavarotti i njegov “O, sole mio” sa Tri tenora. Njegova dionica je bila nekako najsunčanija i najsvjetlija i odmah sam se njome opio. I najviše smo kao djeca slušali Pink Floyd, Johna Lennona, Paula McCartneyja. Njihove su nas pjesme budile u školu… skladba “Time”…otac je bio pomorac pa nam je donosio njihove cd-ove iz Velike Britanije pa bi ih stavio da nas bude kao alarm i tako bi zvona zvonila u 7 sati ujutro. Bilo je dodira sa svakakvom glazbom…od Magazina preko Beatlesa do Tri tenora.
Poznato je da pjevanje potiče dobro raspoloženje. Tko pjeva – dvostruko moli, kaže poslovica, a ženama koje imaju problema sa štitnjačom neki liječnici preporučuju da pjevaju što više. Promatrajući Vas, stječe se dojam da cijelo vrijeme pjevušite.
Istina je. Ne bi trebali stavljati pjevanje na neki pijedestal, što se pjevačima često i događa. Kad se krenemo malo profesionalnije time baviti stavljamo pjevanje u zlatnu vitrinu, gdje brišemo prašinu s glasa i nećemo pjevati u svakodnevici, a ja se trudim ne raditi to. Ako Bog da doživim da se time zbilja bavim profesionalno, nadam se da me taj profesionalizam neće spriječiti da pjevam i pod tušem i u društvu.
Podrijetlom ste iz Splita, a studirate u Mostaru. Hercegovina i Dalmacija rasadište su talentiranih glazbenika, kako instrumentalista, tako i solo pjevača. Kao kontratenor, raritet ste i možete birati, gdje ćete graditi karijeru. Što biste poručili odgovornima da Vam ponude kako bismo Vas zadržali u našim krajevima?
Mislim da treba prepustiti nečemu višem da nas vodi kroz život. Nikakva ponuda nas ne može zadržati na nekom mjestu... nikakav novac… trebamo raditi iskreno i pošteno ono što želimo i volimo, a nečemu višem izvana prepustiti da nas kao marionetu voda okolo. Mislim da bi to bilo najpametnije.
• Amela Plosko, orguljašica
Premda ste mogli graditi karijeru bilo gdje u Europi, vratili ste se u svoj rodni grad. Jeste li zažalili?
Nakon 13 godina uspješne karijere u Londonu dolazim pokušati živjeti u Mostaru. Poželjela sam manju i mirniju sredinu, manje užurbanu s manje stresa. Bilo je sasvim prirodno vratiti se u grad u kojem sam provela djetinjstvo i mladost. Grad prepun pozitivnih sjećanja i puno emocija. Ovdje slušam i čujem što stabla pričaju. Nisam nikada požalila što većinu vremena u godini već dulje vrijeme baš ovdje provodim. Ćutim radost.
Napravite nam paralelu: odnos glazbenika prema poslu ovdje i u Velikoj Britaniji.
Vjerujem da je odnos dobrih i uspješnih glazbenika – profesionalaca isti svuda diljem svijeta. Predani radnim obvezama i posvećeni glazbi. Velika Britanija je zemlja kulture i velike glazbene tradicije. Nudi nebrojene mogućnosti. Otvorena i široka zemlja u koju dolaze umjetnici iz cijeloga svijeta. Konkurencija je velika, jer im se ima što i ponuditi pa se bore srčanije za svoj komad mjesta pod suncem. Ni mi ovdje ne mirujemo: imamo pune ruke posla da oživimo kulturu i vratimo joj ulogu u društvu i životu. Nismo baš sredina koja može puno ponuditi onima koji bi došli. Čeka nas puno posla kako bi svi dobri umjetnici poželjeli ovdje doći i ostati živjeti i raditi tu, s nama. I mene, tek nakon više od desetljeća punog angažiranja na svim poljima tek polako prihvaćaju. Mi smo mala, bremenita sredina puna unutarnje ljepote.
Kako doživljavate odnos države prema kulturnim institucijama ovdje i na Zapadu?
Kulturne institucije u našoj sredini uvijek su subjektom politike i širih okolnosti pa ostaju uskraćene onim što nazivamo skromna stabilnost. Istovremeno institucije kulture u EU, a pogotovu u Britaniji, neupitni su faktor postojanja tradicije i najčešće neupitne u svome opstanku. To jamče parlamenti i uspješni gospodarstvenici kroz poresku politiku, a na koncu, u mnogim slučajevima, i kraljevska obitelj osobno. Treba i ovdje tragati za boljim modusom vivendi. U protivnom, u vrijeme liberalnog kapitalizma prijeti potpuna marginalizacija kulture i pitanje opstanka svih podjednako.
Korepeticijom se bavite četiri godine na Studiju glazbene umjetnosti FPMOZ-a Sveučilišta u Mostaru. Koliko je interakcija profesora i studenta bitna za mladog čovjeka današnjice? Mostar nikada nije imao više izvrsnih solo pjevača.
Radim kao profesorica klavira i kao korepetitorica studenata na odsjeku solo pjevanja. Sudionicom sam mnogih pozitivnih događanja i velikog truda i zalaganja kolega kako bi sve bilo u uzletu. Radi se predano, punom parom. Imam samo riječi hvale za tim kolega od 40ak vanjskih suradnika koje predvodi tim: pročelnica odsjeka Lidija Vladić-Mandarić, tajnica Marina Bazina i naravno, na čelu s dekanom Marijem Vasiljem. Sveučilišna zajednica na čelu s rektoricom Ljerkom Ostojić istinski ulaže velike napore da glazba bude i ostane dijelom naše kulture i života. Trebamo učiniti sve da im pomognemo. Našim malim skromnim doprinosom u ovim neizvjesnim i nesigurnim vremenima. Besparica je stvarnost i mnogo većih kultura od naše.
Nikolina i Marin – talentirani solo pjevači, zvijezde koncerta, ostavili su bez daha mnogobrojnu publiku svojom interpretacijom.
Nikolina Zovko i Marin Vitas su prekrasni mladi talentirani ljudi koji predano rade i uče s puno ljubavi i posvećenosti, kao i ostali studenti na odsjeku za solo pjevanje i klavir. Zadovoljstvo je gledati taj proces nastajanja umjetnika, njihovo buđenje i dorastanje ulozi glazbenika. Mislim da se svi moramo i trebamo angažirati kako bismo im uspjeli stvoriti još više prilika za nastupe. Ne zaboravimo: Oni tek trebaju pronaći svoje mjesto pod vedrim glazbenim nebom i trebaju našu potporu.
U nekoliko riječi zapažanja s ovogodišnjeg korizmenog koncerta.
Koncert Pergolesijevog djela “Stabat Mater” bio je velika radost i glazbenicima i slušateljima. Posebno je zadovoljstvo što je sve učinjeno domaćim snagama. Suradnja Studija glazbene umjetnosti i Simfonijskog orkestra Mostar je prirodna, prekrasna, komplementarna i svima inspirativna. Maestro Igor Tatarević je znalački, iskusno, s puno zalaganja i umjetničke topline uspio u samo nekoliko proba uvezati cijeli ansambl u jedno: orkestar, zbor, soliste te stvoriti stilski i izražajno raskošnu glazbenu priču u kojoj smo svi uživali.
Ovogodišnjem korizmenom koncertu upravo ste Vi inicijatoricom.
Drago mi je bilo primijetiti da nas je ovaj koncert sve skupa uspio još više približiti, organski povezati i najaviti početak još intenzivnije suradnje u bliskoj budućnosti. Naredni koncert 24.4. također je plod zajedničke suradnje. Simfonijski orkestar Mostar, predvođen ravnateljicom Snježanom Zovko, je novim žarom reanimirao svoju ulogu u ovom gradu i široj zajednici te ponovno odškrinuo svoja vrata suradnji pruživši veliku ruku podrške mladim glazbenicima. To me podsjeća na zlatna vremena ove institucije uz koju sam i s kojom je moja generacija odrastala i izrastala u glazbenike postavši tako dio našega i moga glazbenog identiteta.
Zasigurno imate svoj životni moto. Podijelite ga s našim čitateljima.
Moj životni moto nije ili…ili… nego i…i… Rođena sam u Sarajevu pa su me još kao dijete pitali jesam li Bosanka ili Hercegovka…kasnije, je li Britanija ili Hercegovina moj dom…jesam li pijanistica ili čembalistica… korepetitorica ili komorna glazbenica… pedagog ili koncertna umjetnica… radim li u muzičkoj ili glazbenoj i slično. Moj jedini odgovor je postao i moj životni moto: Nema ili…ili, samo i…i.
• Katja Krolo-Šarac, voditeljica Djevojačkog komornog pjevačkog zbora
Za Mostar i Hercegovinu velika je sreća imati magistru crkvene glazbe. Kako ste stekli taj prestižni naslov?
Paralelno s osnovnom školom i gimnazijom pohađala sam Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog, smjer klavir u klasi prof. Ivančice Ferek-Petrić. Nakon toga upisala sam Institut za crkvenu glazbu Albe Vidaković, smjer orgulje u klasi prof. Jasne Šumak-Picek. Zbog tada još neriješenog statusa ICG-a, odlučila sam nastaviti školovanje u inozemstvu upisavši studij crkvene glazbe na Sveučilištu za glazbu i scensku umjetnost u Grazu, smjer orgulje u klasi prof. Karin Tausch stekavši tako zvanje “diplomirani crkveni glazbenik”. Iste godine nastavila sam poslijediplomski studij kod iste profesorice upisavši se i na smjer “Zborovođa i kantorica” u klasi prof. Josefa Dollera i Franziske Hammer Drexler. Tako sam stekla naslov “magistra crkvene glazbe”.
Nakon završetka studija vratili se u rodni Zagreb?
Da, imenovana sam službenom orguljašicom i dirigenticom u crkvi Svetog Mateja u Dugavama te korepetitoricom zbora Bašćina.
Neko ste se vrijeme posvetili izvođenju solističkih koncerata?
Uz solističke koncerte u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj i BiH pohađala sam majstorske tečajeve interpretacije orguljaške glazbe u zemlji (A. Klobučar, M.Penzar) i inozemstvu (M. Radulescu, Ch. Bossert, L. Lohmann, A. Rössler, E. Bellotti). Od školske godine 2002./3. skrasila sam se u Hercegovini.
Poznato je da se Vaša kreativnost u našim krajevima rasplamsala na opće zadovoljstvo svih Vaših suradnika, učenika i studenata.
- Vodim Dječji zbor Osnovne glazbene škole Brotnjo, Djevojački zbor Glazbene škole Široki Brijeg, izvanredna sam profesorica na Studiju glazbene umjetnosti pri Fakultetu prirodoslovno–matematičkih i odgojnih znanosti, voditeljica sam Akademskog pjevačkog zbora Sveučilišta u Mostaru te Komornog pjevačkog ansambla Pro arte, orguljašica i voditeljica crkvenog zbora “Sv. Stjepana Prvomučenika” župe Čerin te korepetitorica crkvenog zbora “Kraljica mira” u Međugorju.
Premda ste majka četvero djece stignete biti i članicom raznih stručnih povjerenstava?
Bila sam članicom stručnog ocjenjivačkog povjerenstva na zborskim i klapskim natjecanjima i festivalima u BiH (Sarajevo, Posušje, Mostar, Bugojno, Rama-Prozor).
Nekoliko riječi o predmetima koje predajete na Studiju glazbene umjetnosti pri FPMOZ-u.
Moje područje rada odnosi se na kolegije Dirigiranje, Osnove vokalne tehnike, Komorno pjevanje i Zbor. Studij broji relativno mali broj studenata, što je razumljivo jer se radi o specifičnom studiju koji iziskuje određene sposobnosti i vještine, tako da po studijskoj godini imamo prosječno 10 studenata. Osim poznavanja teoretskoga dijela, svi ovi kolegiji zahtijevaju i obiman praktični rad, što sa studentima predstavljamo redovito i široj javnosti organiziranjem koncerata studenata i profesora Studija.
Možete li reći više pojedinosti o Vašem Akademskom pjevačkom zboru Sveučilišta u Mostaru?
Akademski pjevački zbor Sveučilišta u Mostaru osnovan je 2003. Kako sam u to vrijeme predavala na Studiju razredne nastave i predškolskog odgoja, okupila sam desetak djevojaka koje su bile voljne angažirati se u tom pjevačkom zboru. Krenule smo disciplinirano s probama i uvježbavanjem dvoglasnog glazbenog repertoara, a potom su uslijedili i prvi nastupi na promocijama. Veliki preokret u sastavu i brojnosti zbora, kao i u repertoaru, dogodio se 2005. s pokretanjem Studija glazbene umjetnosti. Od tada pa sve do danas Akademski pjevački zbor Sveučilišta u Mostaru čine studenti toga Studija, što znači da se od tada radi o mješovitom zboru koji prakticira četveroglasno pjevanje. Najvećim dijelom njegujemo klasični a cappella glazbeni repertoar ili skladbe uz klavirsku pratnju, ali isto tako imamo na programu i dosta popularnih (zabavnih) skladbi koje mlađi uzrasti rado slušaju.
Dvanaest godina zavidno je razdoblje prepuno koncerata i nastupa.
Kao voditeljica zbora nastojim da barem jedan koncert godišnje bude vokalno-instrumentalni, odnosno da uz zbor nastupe solisti i orkestar. Iskustvo nam je pokazalo da je to redovito dobar poticaj i vjetar u leđa svim pjevačima, ali isto tako predstavlja i obogaćenje kulturno-umjetničke scene grada Mostara. Za takve velike projekte redovito surađujemo sa Simfonijskim orkestrom Mostar i Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, te Akademskim zborom Pro musica iz Mostara. U ovih dvanaest godina postojanja izveli smo neke od najvećih i najljepših djela klasične glazbe: Rekvijem G. Verdija; IX. simfonija L. van Beethovena; Vesperae solennes de confessore, Requiem u d-molu i Krunidbena misa u C-duru W. A. Mozarta; Stabat Mater G. B. Pergolesija; Gloria A.Vivaldija; Božićni oratorij Camille Saint-Saensa, a u ožujku 2016. sudjelovali smo u izvedbi prve hrvatske opere u BiH, autora don Dragana Filipovića – Diva Grabovčeva.
Na maloj sceni HNK-a nedavno su Vaši studenti izveli koncert “Naracije i operacije”.
Riječ je o koreodramskom koncertu u režiji kazališnog redatelja Ivana Lea Leme, koji na našem Studiju glazbenih umjetnosti predaje kolegij Gluma u operi. Priča o tom koncertu zaslužuje, bojim se, veliku reportažu pa o njoj svakako treba kazivati sam redatelj. Svi mi koji smo dobili prigodu nazočiti premijeri s oduševljenjem smo pozdravili sve izvođače. Zadovoljstvo je bilo sudjelovati u takvom spektaklu.
Kakvi su dojmovi s koncerta izvedenog u suradnji sa Simfonijskim orkestrom Mostar?
Korizmeni koncert “Stabat Mater” G.B.Pergolesija pobrao je ovacije okupljenog puka u kapelici Franjevačke crkve dokazavši da se predanim radom i velikim zalaganjem svih sudionika u projektu može postići vrhunska kvaliteta izvedbe. Suradnju sa Simfonijskim orkestrom Mostar nastavljamo odmah, jer već 24. travnja naša studentica Brigita Šilić svira Bachov d-mol. Orkestrom će i ovoga puta ravnati naš kolega sa Studija, maestro Igor Tatarević.
