Povratak je pomalo zaboravljena kategorija jer se uglavnom događa u posavskim zonama povratka kada se osobe treće životne dobi, nakon napornih godina rada, (najčešće u zapadnim zemljama), požele vratiti rodnome posavskome kraju, piše Večernji list BiH.
Kada takvu odluku donesu povratnici koji žive u Švicarskoj, pa su još, uz to, u punoj snazi, a nadasve se vraćaju u skromne uvjete života ruralnog malog posavskog sela Garevac, to je već priča.
Pero i Kata Jagustin od početka prošle godine najmlađi su povratnici koji su se vratili u rodno mjesto i svoju obiteljsku kuću.
U Švicarskoj, zemlji koju mnogi smatraju obećanom, nalazi drugi dom, ali uvijek s mislima i, kako kaže, “dušom i tijelom”, povezanima s rodnim krajem.
Garevac im je bio cijelo vrijeme kao vatra koja tinja, kojoj se žele vratiti.
Garevac, kazao nam je Mišo Perak, urednik GIP portala, obitelj Jagustin nije zaboravila, nego je u svim humanitarnim akcijama koje su pokrenute rado sudjelovala.
Nostalgija za zavičajem
- Peteročlanu obitelj (dvije kćeri i sin) nisam mogao prehraniti u rodnom kraju jer smo živjeli od mog zidarskog zanata. Posla je bilo, ali ne i novca.
U Garevcu smo najradije razmjenjivali radnu snagu, a ako sam već morao ići od kuće, onda sam bar odlučio krenuti trbuhom za kruhom prema zapadu.
Nije bilo lako jer Švicarska jest lijepa i bogata zemlja, ali ujedno i iscrpljuje čovjeka.
Daje mu posao i novac, ali mu uzima osobnost i dušu, kaže Pero.
Nostalgija za zavičajem stalno je postojala pa je tijekom godina boravka i rada u Švicarskoj svaka prilika korištena za posjet rodnom kraju.
Jedino si doma spokojan
- Djeca su mi sada odrasla, imaju svoje obitelji, samostalna su pa je bilo krajnje vrijeme da se ja i supruga vratimo svojim korijenima. Ovdje je drugačiji život, laganiji je, s puno više emocija, suosjećanja za drugog, bližnjeg, jedino sam doma spokojan.
Ovdje sam se odmah stavio na raspolaganje župniku pa ću zajednici rado pomoći unutar vlastitih mogućnosti, kazao je Pero, a djeca će, kaže, ostati u Švicarskoj odakle mogu kad god požele doći svojim roditeljima.
Kako je još mlad za mirovinu, nije ju stekao u Švicarskoj pa će ipak u ljetno vrijeme morati dodatno zarađivati jer ušteđevina se brzo troši kada nema prihoda.
Ipak, kako su skromnih zahtjeva, žele živjeti, prije svega, sretno i zadovoljno u rodnom kraju umjesto visokim životnim standardom i nesretno u tuđini.
Garevac je malo bosanskoposavsko mjesto smješteno na posavskoj ravnici uz desnu stranu rijeke Bosne uz magistralnu cestu.
Selo se prvi put spominje davne 1762. godine pod imenom Garevo.
Do Domovinskoga rata 1992. godine u Garevcu je živjelo oko 3000 mještana, a danas ih se samo jedan mali broj vratio, i to u poodmakloj životnoj dobi.•
