Vanja Subašić, ujna nestalog banjolučanina Alena Dančića, oglasila se na Facebooku i objavila pismo u kojem se obraća Alenu. Pogled.ba pismo prenosi u cjelosti:
"Tebi dragi Alene želim napisati pismo… Nisam do sada imala potrebu ali sad imam, itekako jer dok živi nada u boljitak, nikad nije kasno za lijepu riječ. Ja znam da nismo bili nešto posebno bliski iako smo blizak rod. Malo tvojom, malo našom krivicom. Ali mene sada peče ovaj dio moje krivice!!! Živio si u svom svijetu poprilično zatvoren za komunikaciju i mi smo to tako svi prihvatili, nedovoljno se trudeći da ti se više približimo i pružimo ti više osjećaja pripadnosti i topline... Žao mi je što mi svi, a mislim time na cio ljudski rod, mnoge ljude oko sebe koji su nam važni i dragi svremenom počnemo podrazumijevati, zapostavljajući ih jer nam postane normalno da je ta osoba živa, zdrava i da joj ništa ne nedostaje samim tim što ćuti i ne žali se... Žao mi je što sam bila nedovoljno "Ujna"!... Žao mi je što te nikad nisam pozvala u grad na kafu ili ti kupila komad odjeće osim za rođendan kad si bio dijete... Žao mi što nisam bila osoba kojoj si se u svako doba želio povjeriti, sakriti se tu u našem domu ako treba... Možda da jesam bila ono što je trebalo da budem, možda ti nikada ne bi bio nesretni mladić... Ako sada možeš ovo da pročitaš... Znaj da mi je ubitačno žao jer nisam tvoj problem shvatala ozbiljno, čak sam te u sebi i osuđivala... Tako to obično ljudi rade... osuđuju.. postanu ravnodušni.. jer misle da, su oni bolji.... A onda.. ta osoba samo nestane.... Zato, apelujem na sve vas koji želite ovoliko rečenica da pročitate... Ne zapostavljajte vaše bližnje, članove familije pogotovo... jer niko nije vječan i svi ćemo se jednom ugasiti.... Recite jedni drugima tople riječi dok su vaši bližnji živi, jer uzalud je držati lijepe recitate iznad grobova... Alene, dušo draga....oprosti mi propuste... Voljela bih da te ja prva ugledam, da te zagrlim i učinim sve od sebe da ponovo postaneš svoj na svome, sretan i ispunjen... Voli te tvoja ujna Vanja..."
