U organizaciji Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna, u sklopu gradskog katoličkog groblja Sultanovići u Bugojnu u subotu, 19. listopada, u 10.30 bit će otkriveno i blagoslovljeno zajedničko spomen-obilježje nestalim Hrvatima Bugojna, kao i grobnice u koje će većina biti pokopana. U pitanju je skupina od 21 uglednog Hrvata Bugojna koji su u ljeto i jesen 1993. godine iz logora Armije RBiH nasilno odvedeni u nepoznato i likvidirani po naredbi bošnjačkog vojnog i političkog vrha. Dosad su pronađena tijela šestorice njih iz ove skupine. Posljednja četvorica nestalih ekshumirana su na lokaciji Rostovo u ljeto 2020. godine, dok se za tijelima 15 žrtava ovog zločina još uvijek traga. - Na mjestu na kojem u subotu otkrivamo i blagoslivljamo spomen-obilježje, kao i grobnice, pokopani su posmrtni ostaci trojice naših nestalih koja su ekshumirana prije više od četiri godine na Rostovu. Većina obitelji nestalih izrazila je želju, kad budu pronađena njihova tijela, pokopati ih u grobnicama kod spomen-obilježja. Moj suprug Mihovil Strujić je među 15 osoba koje se i dalje vode kao nestale, piše Večernji list BiH. Pronađemo li njegove posmrtne ostatke, naša je želja, želja njegove obitelji, pokopati ga upravo tu. Do tada svi koji tragamo za svojim najmilijima imamo mjesto na kojemu se možemo za njih pomoliti i zapaliti svijeću - kazala nam je Dijana Strujić, predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna.
Od procesa koji je prije nekoliko mjeseci počeo pred Sudom BiH, a u kojemu se za zločine nad hrvatskim ratnim zarobljenicima u Bugojnu sudi Dževadu Mlaći, predsjedniku Ratnog predsjedništva Bugojna, i Selmi Cikotiću, zapovjedniku Operativne grupe Zapad Armije RBiH, obitelji nestalih ne očekuju previše. Iako nada posljednja umire, čini se da obitelji žrtava gube nadu u istinu i pravdu za zločine. Od svega im je, kažu, najvažnije pronaći nestale i dostojno ih pokopati. Izgradnja spomen-obilježja, najvećim dijelom financirana sredstvima Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, novi je iskorak na putu smiraja žrtava, iskorak koji je ovisio o njihovim obiteljima. Sve ostalo je na pravosuđu.
