Bosanskohercegovački političari ni oko čega se ne mogu složiti, osim u ocjeni da se zemlja nalazi u najvećoj krizi od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Iako je svih ovih godina bilo turbulentnih razdoblja i ozbiljnih kriza, trenutak u kojem se danas nalazi Bosna i Hercegovina po mnogo čemu je najkritičniji., piše Večernji list BiH.
Kakva je budućnost
Zbog nepostojanja minimuma unutarnjeg konsenzusa i povjerenja državna vlast ne funkcionira dobro od početka ovog izbornog mandata, a sve je kulminiralo potpunom blokadom rada koja traje već treći mjesec. Čini se da je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko svojim nametanjem odredbi Kaznenog zakona BiH samo pokrenuo lavinu za koju nitko ne zna hoće li se i kada zaustaviti. Srpsko nezadovoljstvo odlukama Ustavnog suda BiH i djelovanjem većeg dijela međunarodne zajednice “nakalemili” su se na Inzkovu odluku i BiH gurnuli u najveću poslijeratnu krizu.
Državni parlament i Vijeće ministara nisu uopće u prilici usvajati bilo kakve, pa ni važne odluke za funkcioniranje države. Predsjedništvo BiH se svađama u javnosti i pred stranim dužnosnicima svakodnevno blamira i također ništa konkretno ne radi. Situacija je na entitetskoj razini nešto bolja, ali ostaje činjenica da zbog nepostojanja dogovora o reformi izbornog zakonodavstva Federaciju već sedmu godinu vodi ista vlada bez jasne parlamentarne većine i potpore u zakonodavnoj vlasti. Tako i donošenje odluka i zakona često ovisi o jednom ili dva glasa u Parlamentu FBiH.
U takvom ambijentu potpuno je nerealno pričati o bilo kakvim reformama, uključujući i one ekonomske i socijalne prirode. Kakav je učinak ovako nestabilne situacije na investicije, jasno je već po skromnom iznosu ulaganja u prošloj i ovoj godini. Pandemija koronavirusa vjerojatno ima zasluge za to, ali ključni je problem politička nestabilnost i investicijska nesigurnost.
Ne čudi stoga što je Međunarodni monetarni fond (MMF) smanjio procjene ekonomskog rasta Bosne i Hercegovine u ovoj godini na 2,8 posto uslijed krize prouzročene pandemijom koronavirusa. Prema prethodnoj procjeni MMF-a, očekivalo se da će bh. ekonomija zabilježiti rast od 3,5 posto ove godine. Centralna banka BiH objavila je da u 2021. godini očekuje ekonomski rast od 3,4 posto, nakon pada ekonomije uslijed posljedica pandemije koronavirusa od 4,5 posto prošle godine. Ekonomski rast u zemljama okruženja bit će uglavnom veći. Iako ni mnoge od njih nisu primjer stabilnosti i funkcionalnosti, u jugoistočnom susjedstvu ipak postoji vlast koja funkcionira, pa se to odmah odražava i na ekonomiju.
Retorika sve oštrija
U BiH više nitko i ne spominje “Reformsku agendu 2”, paket reformi koji je trebao ubrzati gospodarski rast BiH, riješiti neke socijalne probleme i omogućiti da zemlja napreduje brže prema članstvu u Europskoj uniji. Umjesto toga, imamo potpunu reformsku stagnaciju, a o ispunjavanju 14 prioriteta iz Mišljenja Europske komisije sve se manje govori čak i u medijima.
Naravno, sve to moglo bi se značajno promijeniti ako bi domaći politički akteri pronašli izlaz iz sadašnje krize. Iduća godina mogla bi biti godina stvarnog ekonomskog i svakog drugog oporavka, ali preduvjet za to je politička stabilnost koja se ne nazire. Naprotiv, retorika je sve oštrija i negativnija te samo doprinosi daljnjoj konfrontaciji. Iz sadašnje perspektive vjerojatniji je pesimistični scenarij.
A to znači nastavak blokada, podizanje tenzija, a samim tim i odvraćanje domaćih i stranih investitora. Poseban problem je pojačan odlazak mladih i obrazovanih iz BiH, što ovu zemlju dugoročno čini potpuno neperspektivnom te ekonomski i financijski neodrživom. Demografski pad bilježi se u svim dijelovima Bosne i Hercegovine, a istraživanja koja se vrše pokazuju da je politička nestabilnost, uz ekonomsku besperspektivnost, glavni motiv za odlazak mladih ljudi iz zemlje.
Uđe li Bosna i Hercegovina u iduću godinu s blokadom državnih institucija i bez reformiranoga izbornog zakonodavstva, može se očekivati da će kriza samo eskalirati i dodatno se produbiti. Međunarodni dužnosnici koji nastoje posredovati u nekoj vrsti domaćeg dogovora su toga, čini se, sve više svjesni. Nažalost, domaći politički čelnici ne pokazuju istinsku spremnost za dogovor iako je teško povjerovati da i oni sami nisu svjesni u kako lošem smjeru ide Bosna i Hercegovina. Kao što neki od njih vole reći, kriza je prilika. Zato bi ovu priliku trebalo što bolje iskoristiti i Bosnu i Hercegovinu što prije postaviti na zdrave i stabilne temelje. •
