Prof. dr. sc. Josipa Mijoč urednica je i voditeljica programa hrvatskih iseljeničkih kongresa te urednica zbornika 3. iseljeničkog kongresa objavljenog 2020. godine pod nazivom "Hrvatska izvan domovine III". Razgovorom o temama 5. kongresa hrvatskog iseljeništva doznajemo o programskoj orijentaciji najvećeg okupljanja iseljene Hrvatske koje će se održati u Mostaru od 29. lipnja do 3. srpnja 2022. godine o temi "Izazovi i perspektive zajedništva".
Večernji list: Sudionica ste predstojećeg 5. hrvatskog iseljeničkog kongresa. Možete li objasniti zašto hrvatski iseljenički kongres smatrate jedinstvenom platformom za promociju i unaprjeđenje Hrvatske? Kakav ishod očekujete u Mostaru?
- Susretanje pojedinaca iseljene i tuzemne Hrvatske donosi mogućnost razmjene mišljenja o projektima važnim za Republiku Hrvatsku, ali i o prijeporima vezanim uz dosezanje veće suradnje Hrvata koji djeluju u različitim zemljama. Susretanje pojedinaca koji dolaze iz različitih poslovnih i životnih kultura, a jednako su motivirani za boljitak Republike Hrvatske izvrsno je organizirati na znanstvenoj razini, a ne o pojedinačnim sklonostima i sposobnosti pojedinaca. Znanost je visoko etična poluga razvijenih metodologija okupljanja oko iste teme. Koliko mi je poznato, Centar za istraživanje hrvatskog iseljeništva od svojega osnutka ima za misiju uspostavljanje jačih, intenzivnijih i kontinuiranih povezivanja iseljene i tuzemne Hrvatske. Uloga znanosti na hrvatskim iseljeničkim kongresima jača iz godine u godinu, programski odbor okuplja ugledna imena, a o ozbiljnosti rada govori i podatak da su urednice posljednjeg zbornika cijenjene znanstvenice Ivana Hebrang Grgić i Vlatka Lemić.
S obzirom na ulogu Sveučilišta u gradu Mostaru, jačanje njegovih sastavnica te usmjerenosti na suradnju sa sveučilištima u Republici Hrvatskoj, očekujem kako će krovna tema kongresa "Izazovi i perspektive zajedništva" dobiti konkretne odgovore na pitanje koje kongres otvara.
Večernji list: Kakav odziv očekujete? Hoće li kongres okupiti dovoljnu kritičnu masu sudionika? Kakve zaključke i poruke možemo očekivati?
- Kongres se održava u razmaku od dvije godine te okuplja uglednike iz gospodarskog, političkog, znanstvenog i kulturnog okružja. U tri dana susretanja organizatori su pripremili formalne i neformalne prigode za sadržajne rasprave o migracijskim procesima, utjecaju iseljenika na hrvatsko društvo i javne politike, demografskim izazovima, djeci povratnika, hrvatskom kulturnom identitetu te ulozi medija i gospodarstva u povezivanju domovine i iseljeništva. Kako sam bila sudionica posljednja tri iseljenička kongresa, očekujem da će istosmjerna i oprečna stajališta oko predloženih tema iznjedriti smjernice za razvoj politika usmjerenih na njegovanje veza s hrvatskim iseljeništvom. Iznenade me iskustva uglednih gospodarstvenika i znanstvenika koji su u svojim zemljama prepoznati nositelji inovacija i razvoja te kako suradnja s njima izostaje i prolazi nezapaženo. Za očekivati je kako će Toni Marić ponuditi rješenja o digitalizaciji podataka o elementima nematerijalne kulturne baštine Hrvata u BiH, María Florencia Luchetti i Marina Perić Kaselj govorit će o migracijskim procesima između Hrvatske i Južne Amerike te Ksenija Abramović o važnost hrvatskih medija danas u okupljanju hrvatskoga naroda.
Večernji list: Veliki su potencijali za daljnji razvoj odnosa iseljeništva i domovina (Hrvatske i BiH), a posebice kada govorimo o ekonomskim tokovima. Koliko iseljeništvo može biti pokretač domaćeg gospodarstva?
- Ljudski potencijal kapitalna je vrijednost, a iseljena Hrvatska posjeduje diplomatske i veleposlaničke odlike za svakog tko živi i radi u Hrvatskoj ili izvan nje. Organizatori kongresa dr. sc. Marin Sopta i Tanja Trošelj Miočević ugledne iseljenike pozivaju i uspješno dovode u Hrvatsku kako bi javno raspravljali o sadašnjem i budućem zajedništvu. Najveća vrijednost Hrvatskog iseljeničkog kongresa moderirane su rasprave u kojima sudjeluju ugledni gospodarstvenici iz Hrvatske i iseljeništva, visoki dužnosnici te članovi akademske zajednice. Iznimno zanimanje pokreću rasprave povezane s gospodarskim trendovima, a takvih je ove godine mnogo. Izdvojila bih panel-raspravu "Gospodarski forum" gdje će o poslovnim potencijalima povezivanja iseljene i tuzemne Hrvatske govoriti Darinko Bago (Udruga hrvatskih izvoznika), Darijo Jerković (Sveučilište Vitez), Vedran Šimunović (Tehnološki park Intera, Mostar), Marko Šantić (Gospodarska komora Federacije BiH), Đuro Njavro (Zagrebačka škola ekonomije i managementa) te Mario Kordić (gradonačelnik Mostara). U drugoj panel-raspravi okupljeni su hrvatski povratnici i gospodarstvenici te će svoja iskustva o vrijednosti kontakata i iskustava Hrvata iz dijaspore za poslovne prilike u Hrvatskoj iznijeti Dario Bošnjak (povratnik iz Švicarske), Josip Pavičić (Likro, Kanada), Ivan Vlaho (Zagrebačka banka), Franjo Pašalić (Marina Frapa, Rogoznica) i Karlo Starčević (Pivovara Ličanka). Ako govorimo o mogućnostima napretka, tada su kontakti s iseljeništvom samo jedna od pretpostavki koju treba održavati i usmjeravati. Privlačenje inozemnih ulaganja, posebice onih koji potječu iz iseljene Hrvatske, samo je jedan oblik pokretanja gospodarstva. Puno je važnije njegovati povezanost naše najveće diplomatske i veleposlaničke populacije s Republikom Hrvatskom jer je povezanost jamstvo zanimanja za buduća ulaganja i napredak u širem smislu. Kongres je dobar pristup u izgradnji zamašnjaka kojim bi se potaknuo gospodarski rast, a putem sustavnoga susretanja i okupljanje oko rasprava, razmjene iskustava te međusobne podrške u gospodarskim aktivnostima.
Večernji list: Profesorica ste na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Koliko su vaša struka i znanje važni u procesu valorizacije potencijala iseljeništva?
- Društvenim prioritetom smatram očuvanje hrvatskog kulturnog identiteta, njegove raznolikosti i jedinstvenosti. Važno je da se tom temom bave sve struke i sva znanstvena područja te posebice nositelji gospodarskih aktivnosti i inovacija. Uporabom kulture u izgradnji novih proizvoda i usluga Republika Hrvatska ostvarila bi dodatnu vidljivost, osnažila bi predstavljanje vlastite jedinstvenosti te očuvanje autentičnosti. Ekonomska teorija potvrđuje kako se sve više cijeni posebnost u poslovnoj praksi, prestaje se njegovati kultura jednoobraznosti, a potiče domišljatost u izgradnji odnosa s potrošačima, kako na tuzemnom tako i na međunarodnom tržištu. U navedenom i vidim potencijal iseljeništva te njegovu ključnu ulogu u predstavljanjima hrvatskih poslovnih projekata. Za primjer izdvajam Ekonomski fakultet u Osijeku koji od 2015. godine jedini u svijetu svoje obrazovne prostore posvećuje hrvatskoj pisanoj tradiciji te svojim muralima meandrirane glagoljice njeguje uspomenu na glagoljicu kao samosvojno pismo hrvatske kulture. Mladi koji borave u prostoru oslikanom muralima nadahnutim hrvatskom kulturom ujedno preuzimaju simboličke poruke prostora. Ekonomski fakultet u Osijeku jedinstven je po svojoj Auli glagoljice oplemenjenoj glagoljičkim znakovima i čuvenoj po nesvakidašnjem spoju hrvatskog tradicijskog pisma sa suvremenom tehnologijom. Imati vlastito pismo oduvijek je značilo posjedovati identitet, što u današnjem svijetu znači posjedovati prepoznatljivost, odnosno brendiranost. Uporabom kulture koju smo dobili na dar i koja je naš dragocjeni resurs činimo to da njezina vrijednost svakodnevno raste. Uporabom kulture u proizvodnji novih proizvoda gospodarstvenici i znanstvenici stavljaju tehnologiju u službu baštine. Takav pristup novi je proces za koji je nužno da bude prepoznat te dodatno oplemenjen od sudionika hrvatskog iseljeničkog prostora u raspravama koje očekujemo. Jednu od takvih rasprava vodit će Tatjana Petrić u panelu "Digitalizacija baštine", gdje će govoriti o pristupu i promociji glagoljske baštine, te ćemo ja, Jasna Horvat i Ivana Plaščak predložiti raspravu koja će početi ispitivanjem uloge kulturne jezgre u projektnim povezivanjima.
Večernji list: S profesoricom Jasnom Horvat predstavljali ste Hrvatsku udaljenim kulturama. Koliko hrvatska kultura može biti okosnica novih poslovnih aktivnosti, možda i nositelj razvoja i oporavka?
- Prof. dr. sc. Jasna Horvat i ja u više smo navrata u inozemstvu predstavljale naše projekte koji se odreda svi temelje na promociji hrvatske kulture i njezinu ugrađivanju u poslovne aktivnosti, odnosno nove proizvode i usluge. Tako smo na Europsko-kineskom festivalu 2017. godine u Pekingu i Chengduu predstavljale projekt "Vilijun". Riječ je projektu u kojemu smo mentorski vodile veći broj studenata i tijekom godina rada utvrdile da je temeljem kulture moguće razviti novi poslovni model koji je kasnije u teoriji poznat kao model kružne kreativnosti. "Vilijun" je i istoimeni roman Jasne Horvat zamišljen kao hrvatska kulturna iskaznica kojom se Hrvatska predstavlja na udaljenim tržištima poput kineskog. Model kružne kreativnosti 2019. godine predstavile smo i na Sveučilištu Emory, Oxfod College, gdje smo održale pozvano predavanje. Američki studenti napisali su izvrsne eseje o izloženoj temi predavanja, odnosno o modelu kružne kreativnosti i oprimjerenom na kulturnim proizvodima i uslugama proisteklim iz romana "Vilijun". Tijekom dvogodišnje stanke prouzročene koronom održale smo i brojna druga "udaljena" predavanja o "Kreativnim 'pametnim' proizvodima digitalne ekonomije", a rezultati rasprava nakon predavanja objavljeni su u znanstvenim člancima i studijama, među kojima bih izdvojila studiju "Kreativna industrija grada Osijeka". Kreativna industrija mjera je razvijenosti društva te ne čudi što gospodarstvenici razvijenih zemalja kulturu vide ključnim ishodištem brojnih poslovnih aktivnosti kojima se ostvaruju rast i razvoj. Među prvim smo znanstvenicama i istraživačicama u Republici Hrvatskoj koje testiraju, razvijaju i potvrđuju upravo takve modele koji na jednostavan način kulturu prenose u poslovni sektor te time brendiraju Republiku Hrvatsku na međunarodnoj razini. Hrvatskom iseljeništvu potrebni su upravo takvi proizvodi proistekli iz kružne kreativnosti kojima vlastitu kulturu mogu pamtiti, ali i s ponosom promicati u svijetu. Jer, poznato je, vrhunska diplomacija širi slogane proistekle iz vlastite kulture, a njihova primamljivost potiče želju za poistovjećivanjem i posjećivanjem.
