Potpisivanje i provođenje sporazuma o readmisiji, odnosno ponovnom prihvatu osoba koje nemaju dozvolu boravka, jedna je od obveza BiH predviđena Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između europskih zajednica i njihovih država članica i BiH kao osnove za kontrolu i sprečavanje ilegalnih migracija, piše Večernji list BiH. Sporazumi o readmisiji predstavljaju značajni instrument politike povratka migranata i tražitelja azila iz europskih zemalja kojima se definiraju obveze država potpisnica u ponovnom prihvatu svojih državljana. Jedan od načina na koji BiH može ispuniti obveze koje je prihvatila Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju i sporazumima o readmisiji je održiva integracija povratnika kao najvažnija karika u lancu kontrole migracija. Strategijom je predviđen niz aktivnosti usmjerenih na ponovnu integraciju povratnika koje su trebale rezultirati smanjenjem sekundarnih migracija kao suštinskog cilja sporazuma o readmisiji, navodi se u dokumentima.
Migracije unutar BiH
BiH je područje sa znatnim kretanjem populacije, kako u zemlji tako i izvan nje. Od 1965., kada se bilježi povećanje migracija, pa do danas, a razlozi za migracije su varirali tako da su u razdoblju između šezdesetih i kasnih osamdesetih godina migracije stanovništva najviše bile pod utjecajem ekonomskih čimbenika, dok su u razdoblju poslije 1992. ljudi uglavnom odlazili zbog ratnih sukoba, a nakon 1995. zbog posljedica rata. Građani BiH i danas migriraju prema razvijenim zapadnoeuropskim zemljama u potrazi za boljim životnim prilikama zbog nezadovoljavajućeg životnog standarda i nedostatka zaposlenja u svom mjestu prebivališta. U prilog ovoj činjenici ide podatak da je stopa siromaštva u BiH veća od 18 posto, dok je stopa nezaposlenosti, prema standardima mjerenja Međunarodne organizacije rada (ILO), 30 posto. U BiH ne postoje precizni podaci o broju njenih građana koji su otišli u inozemstvo i onih koji se vraćaju. Kao rezultat potrebe da se uspostavi mehanizam za prikupljanje statističkih podataka o migracijama nastao je migracijski profil BiH koji daje uvid u ključne trendove u oblasti migracija i sadrži, između ostalog, i podatke o povratku neregularnih migranata. Prema podacima Ministarstva sigurnosti BiH i Granične policije BiH, broj bh. državljana za koje je odobren prihvat po osnovi sporazuma o readmisiji postupno se povećava, od 200 u 2009. do 397 u 2013. godini.
Problemi s prebivalištem
Na osnovi dosadašnjih iskustva u prihvatu readmisiranih povratnika uočeno je više skupina koje su, bez adekvatne asistencije, posebno pogođene socijalnom isključenošću i siromaštvom, kao što su osobe s invaliditetom, kronični bolesnici, osobe s duševnim tegobama, maloljetnici i djeca bez roditeljske pratnje te Romi. Činjenica da se veliki broj ovih osoba vraća pod prisilom predstavlja dodatni rizik kada je u pitanju zaštita njihovih ljudskih prava. Povratnici po sporazumu o readmisiji susreću se s istim ili sličnim problemima kao i oni koji se vraćaju kao raseljene osobe ili izbjeglice.
Međutim, na osnovi iskustava stečenih u dosadašnjem radu s readmisiranim povratnicima utvrđene su neke oblasti unutar kojih je neophodno izvršiti određene intervencije u cilju olakšavanja integracije povratnika. Nedostatak osobnih dokumenata i poteškoće s kojima se povratnici susreću prilikom njihova dobivanja predstavljaju jedan od osnovnih uzroka problema u pristupu i ostvarivanju prava povratnika. Određeni broj povratnika nema utvrđeno prebivalište zbog nepostojanja dokumenata neophodnih za prijavu prebivališta jer nisu upisani u odgovarajuće matične knjige. Neki, i uz to što mogu prijaviti prebivalište, to ne čine jer nisu stambeno zbrinuti i nemaju adresu stanovanja.
Putni list je često i jedini identifikacijski dokument koji povratnik posjeduje i na osnovi kojeg ostvaruje prava iz oblasti socijalne i zdravstvene zaštite dok ne pribavi osobne dokumente. *
