Zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimir Puljić poslao je 15. svibnja pismo kardinalu Vinku Puljiću u kojemu, uz ostalo, izražava podršku i molitveno zajedništvo.
Pismo zadarskog nadbiskupa Želimira prenosimo u cijelosti:
Uzoriti gospodine kardinale Puljiću,
1. Nedavno smo, 8. svibnja spominjali 75. obljetnicu završetka Drugoga svjetskog rata, koji su europski narodi doživjeli kao veliko olakšanje. Tada su, naime, prestali oružani sukobi, rušenja i ubijanja, a omogućena uspostava mira i slobode. Vi ste se rodili četiri mjeseca nakon prestanka oružanih sukoba (8. rujna 1945.). No, prestanak rata u svibnju 1945. Hrvati pamte i kao „mjesec pokolja zarobljenih vojnika i civila“ koje su Saveznici (Engleska) izručili jugoslavenskim partizanima. Spomen tog stradanja vezan je uz „Bleiburg i brojne križne putove” diljem Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Zbog toga se rodbina i prijatelji ubijenih tijekom mjeseca svibnja okupljaju uz brojne masovne grobnice gdje s vjerom odaju počast i mole za vječni pokoj svim nastradalima. Hrvatski su biskupi povodom 50. obljetnice završetka rata napisali (1. svibnja 1995.) kako je „mjesec svibanj 1945. bio uz to obilježen i dolaskom komunističkoga sustava“ koji je započeo progone, zatvaranja i ubijanja brojnih katolika, svećenika i biskupa.
Premda se komemorativnim okupljanjem i liturgijskim slavljem nastoji umirivati duše živih, rodbine i prijatelja nastradalih, često se ima dojam kao da ratno poglavlje još nije završeno. Brojni „duhovi još se nisu razoružali“, a to se može čuti na radio postajama i čitati na brojnim portalima ovih dana, pa se tvrdi da je „Bleiburg izmišljotina“, „da žrtava tamo nije ni bilo“, te da je „za to kriva Katolička Crkva“. Tako su punih pedeset godina zborili „drugovi iz komiteta“ i vjerovali svojim „izmišljotinama“. Svima koji to i danas ponavljaju rekao bih neka upitaju „legendu našeg nogometa“, gospodina Ćira Blaževića gdje je i od koga nastradao njegov pokojni otac, ako ne vjeruje onim brojnim masovnim grobnicama diljem Slovenije, Hrvatske i BiH. A mogao bih im i ja ispričati sjećanja moga pokojnog oca koji je prošao križni put od Bleiburga do Ploča.
2. Uz ovu tužnu obljetnicu poratnih stradanja na „križnim putovima“ diljem Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine vjernici će i ove godine odati kršćansku počast svim žrtvama Drugoga svjetskog rata i u molitvenom ozračju preporučiti Božjem milosrđu sve nastradale iz bilo kojeg kraja i naroda. Jer, svakoj žrtvi dugujemo svoje poštovanje. Katolicima iz hrvatskoga naroda osobito će se preporučiti neka mole ne samo za žrtve svoga naroda, već i za žrtve drugih naroda. A u duhu govora Ivana Pavla II. potaknut će ih se neka „oproste i traže oproštenje“, kako nas je on prije 26 godina učio u Zagrebu, 11. rujna 1994., te upravo te godine živo želio poći i u opkoljeno Sarajevo. Ali, međunarodne snage nisu mu htjeli pružiti osiguranje, pa je iz Castel Gandolfa stanovnicima BiH uputio „najdirljiviji vapaj“ koji je neki Papa ikada izgovorio: „S vama smo i bit ćemo sve više s vama“.
Tim povodom Papa Vas je, uzoriti gospodine Vinko, postavio kao svoga stožernika i izaslanika u tom „europskom Jeruzalemu“ i imenovao Vas kardinalom Svete Rimske Crkve. Bio je to uistinu povijesni događaj koji stanovnici Sarajeva ne mogu i ne smiju zaboraviti. U ponedjeljak 18. svibnja, naime, pada 100. rođendan tog velikoga Pape Poljaka koji je vrlo zaslužan za postizanje mira u ovih našim krajevima. Jer, nije se umarao poticati zaraćene strane neka pregovorima rješavaju svoje probleme, a svjetske moćnike je molio i preklinjao neka „zaustave ruku koja ubija“.
3. Stoga, srdačan pozdrav Vama, uzoriti kardinale Puljiću, iz Zadra gdje ste kao duhovnik djelovali punih devet godina u sjemeništu Zmajević. Zahvaljujem Vam u ime hrvatskih biskupa što ste prihvatili predvoditi misno slavlje za žrtve Bleiburga koje ove godine radi teškoća s Koronavirusom neće biti na Lojbaškom polju. Ali, bit će skromnije obilježeno u tri države:
* u Austriji na Lojbaškom polju,
* u Hrvatskoj na Mirogoju, u Zagrebu,
* te u Bosni i Hercegovini, u katedrali Srca Isusova u Sarajevu.
Na sva tri mjesta u prvom redu molit će se za stradale zarobljenike s Bleiburga koji su skončali u nekoj od onih 1700 masovnih grobišta, od kojih je najviše u Hrvatskoj (850), pa u Sloveniji (600), te u Srbiji (180) i Bosni i Hercegovini (90). U molitvenom ozračju preporučit će se Božjem milosrđu sve nastradale tijekom Drugog svjetskog rata i poraća, iz bilo kojeg kraja i naroda.
Crkva s pravom oplakuje žrtve i moli za pokoj njihovih duša. U svojim molitvama ona ne isključuje ni one koji su ih pobili. „A konačni sud o stradanjima i krivnjama prepušta Bogu koji je puna istina, savršena pravda i beskrajna ljubav“, kako su napisali hrvatski biskupi prije 25 godina (1995.). Stoga, po mandatu Isusa Krista Crkva vrši službu pomirenja ljudi s Bogom i među sobom, te s vjerom i ljubavlju pomaže liječiti rane njihove rodbine i prijatelja.
Svima koji će osobno ili putem medija pratiti liturgiju iz katedrale Srca Isusova u Sarajevu, posebice Vama uzoriti gospodine kardinale Vinko Puljiću, koji ćete predsjedati tom slavlju, srdačan pozdrav uz molitveno zajedništvo u Gospodinu.
