Po uzoru na druge europske gradove kao što su Prag, Krakov, Beč i Budimpešta, koji u svojoj ponudi imaju nazive “Židovski Prag”, “Židovski Beč”…, udruga Hagada zajedno sa svojim partnerima organizira turističku ponudu “Židovsko Sarajevo”, piše Večernji list BiH.
Hagada kao nevladina organizacija, koja ima za cilj očuvanje židovske kulture i tradicije te promociju turističkih potencijala u cilju pružanja kvalitetne i sveobuhvatne informacije posjetiteljima Sarajeva, educirala je do sada dva turistička vodiča iz Židovske zajednice. Educirani su vodiči za hebrejski i engleski jezik. Broj turista koji dolaze u Sarajevo iz godine u godinu sve je veći i potreban je veći broj turističkih vodiča koji mogu voditi tzv. “Židovsku turu”. Ovo je mnogostruko važno za sam grad Sarajevo jer priča o Sarajevu nezamisliva je bez priče o sarajevskim Židovima, o sinagogama, o jedinstvenom groblju u Europi. Isto tako, Sarajevo je nezamislivo bez jednog od najvrjednijih rukopisa koje čuva, Sarajevske hagade. Priča o Sarajevskoj hagadi nije samo priča o jednom rukopisu i njegovoj umjetničkoj i povijesnoj vrijednosti. To je priča o ljudima, građanima Sarajeva, koji su se čitavo jedno stoljeće borili da ovaj vrijedni rukopis ostane u Sarajevu, da se sačuva i zaštiti”, navodi Eli Tauber, predsjednik udruge Hagada.
Groblje nacionalni spomenik
U Sarajevu se nalazi Staro židovsko groblje, nacionalni spomenik kulture, koji je nedavno nominiran ući pod zaštitu UNESCO-a. Židovi Sefardi žive u Sarajevu skoro 500 godina i sa sobom su donijeli iz Španjolske i Portugala jezik, pjesme, kuhinju i sve to sačuvali do današnjih dana. Dio toga postao je nerazdvojiv dio kulture grada Sarajeva, kao primjerice pjesma “Kad ja pođoh na Bentbašu” koja je originalna sefardska pjesma. U tom smislu, udruga Hagada djeluje uz pomoć turističkih agencija “Insider” iz Sarajeva i “Fortuna” iz Mostara, a posebno predstavništva Konrad Adenauer Stiftung, koji je financijski potpomogao edukaciju o sarajevskim Židovima. Sarajevska razvojna agencija SERDA uključila se u ovaj projekt smatrajući da edukacija turističkih vodiča grada Sarajeva doprinosi, prije svega, njihovom ekonomskom stabiliziranju, a najvažnije je što se na taj način podiže razina turističke ponude Sarajeva i ono se prvo na Balkanu stavlja na mapu velikih gradova koji imaju organiziranu turističku ponudu “Židovska tura”.
Već pet stoljeća u jugozapadnom dijelu Sarajeva smješten je jedan od najvrednijih memorijalnih kompleksa u Europi – Židovsko groblje. Iza praškog, ovo je najveći sakralni kompleks u svijetu. Na njemu su vječni počinak našle neke ugledne i poznate ličnosti poput Isaka Samokovlije, velikog bosanskohercegovačkog pripovjedača kojeg su među velike uvrštavali i Andrić i Selimović. Smatra se da je groblje nastalo uz srednjovjekovnu nekropolu stećaka na lokalitetu Borak uz stari kamenolom na Šatoriji oko 1630. godine. “O nastanku i razvoju groblja do XVI. stoljeća nema pouzdane dokumentacije, ali se na osnovi podataka koji potječu iz protokola Židovske općine, 1630. godina može sa sigurnošću uzeti kao godina njegovog osnivanja. Temeljni izvori za proučavanje groblja opljačkani su i uništeni, posebno u požaru 1941. godine, kada je u ruševinama Velikog sefardskog hrama u Sarajevu spaljena ‘knjiga umrlih’ koju je četrdeset godina brižno ispisivao Moše Altarac, poznatiji pod nadimkom Moše di la Kancelarija, tajnik Sefardske općine i pogrebnog društva Hevra kadiša.
Specifičnost spomenika
Iz kamenoloma Šatorija je vađen kamen, kako za srednjovjekovne stećke tako i za nadgrobne spomenike na ovom groblju. Sefardi na ovom prostoru stvarali su jedinstvene spomenike kakvih, prema njihovim domomorfnim oblicima i simboličkim motivima nema među židovskim spomenicima nigdje u svijetu. Svojim oblikom i motivima ovi nadgrobni spomenici najviše podsjećaju na stećke i baš zbog toga prozvani su “uspavanim lavovima”. Ti nadgrobni spomenici specifični su i po tome što na sebi sadrže priču o životima Židova.
Na nekima od njih zapisana su zanimanja ljudi koji su tu pokopani, kakav su odnos imali s obitelji i prijateljima, pa čak i kako se osjećaju oni koji su iza njih na svijetu ostali. Zapisi na hebrejskom kvadratnom pismu pisani kurzivom ili latinicom predstavljaju izuzetnu povijesnu vrijednost i potječu od njihovih predaka, ispisani stihovi na španjolskom jeziku podsjećaju na njihovu prošlost u Španjolskoj i Portugalu, odakle su protjerani.
U sklopu groblja nalaze se i kapela, spomen-kosturnica iz 1952. godine, spomenik žrtvama ustaškog terora, aškenaska kosturnica iz 1962. godine kao i spomen-kosturnica uz nju, česma i ograda. Kao grobljanska cjelina proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2. rujna 2004. godine. Do 1953. godine groblje je bilo isključivo sefardsko, ali je tada donesena odluka da se s groblja na Koševu prenesu i posmrtni ostaci Aškenaza. U središnjem dijelu groblja podignuta je tada spomen-kosturnica u vidu Mojsijevih zavjetnih ploča. Posmrtni ostaci Židova nisu mirovali ni za vrijeme Austrougara. Kada se 1901. godine počela graditi pruga do Višegrada, Židovi su morali ekshumirati posmrtne ostatke svojih umrlih koji su se nalazili uz srednjovjekovni lokalitet i ponovo ukopati na tada suženom groblju. Ipak, nisu svi posmrtni ostaci uspješno ekshumirani, pa tako danas dio trase ceste prelazi preko njihovih grobova. Za vrijeme opsade Sarajeva, Židovsko groblje bilo je mjesto prve borbene crte. Tijekom agresije groblje je bilo i minirano, ali nije pretrpjelo ozbiljnija oštećenja. Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH implementiralo je projekte restauracije nadgrobnih spomenika, kao i restauracije ulazne kapije. •
