Kašnjenje plaća, prekovremeni rad, čekanje ugovora, neplaćeni rad praznicima, blagdanima i na slobodne dane, uskraćivanje prava na godišnji odmor ili rodiljski dopust i dalje su gorući problemi radnika u BiH. Sve se to događa uz jasno određen Zakon o radu, a sve zbog malverzacija poslodavaca koji uspješno zaobilaze zakonske odredbe. U skladu s podacima sindikata moglo bi se reći kako je prosječan radnik u BiH, uglavnom u realnom sektoru, onaj koji čeka stalni ugovor o radu i stalno obnavlja ugovor na određeno vrijeme, ima jedan slobodan dan u tjednu, radi prekovremeno zbog nedostatka radnika, nije plaćen za taj rad te u većini slučajeva ima nekoliko dana godišnjeg odmora kad mu poslodavac to dopusti. Svaka od tih stavki u suprotnosti je s odredbama zakona.
Zaštita prava
Kako piše u Zakonu o radu FBiH, radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad na dan tjednog odmora, praznika ili nekog drugog dana za koji je zakonom određeno da se ne radi, u skladu s kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Međutim, u praksi je to znatno drugačije. Razlog je to masovnog odlaska radne snage iz BiH. Nažalost, malo se toga čini da se radnička prava zaštite. Velika većina građana BiH podržava pristupanje EU, pokazuju istraživanja, a najviše ispitanika ulazak u EU vidi kao priliku za lakše zapošljavanje na Zapadu. Manje se zna da bi približavanje EU značilo i bolju zaštitu radničkih prava unutar BiH. Euroskeptici, a takvih ima i među poslodavcima u BiH, radnike “prepadaju” tvrdnjama da u EU vlada “surovi kapitalizam” i da su sindikalno organiziranje i kolektivno pregovaranje “recidivi socijalizma”, koje “Europa ne priznaje”.
Praksa, međutim, pokazuje upravo suprotno. Iskustva sindikalnih lidera i liderica, ali i naših radnica i radnika, koji su se zaposlili u članicama EU-a, svjedoče da se u EU radnička prava itekako poštuju. Kako navode sindikalci iz BiH, poštivanje radničkih prava zajamčenih zakonom je standard koji u EU nitko ne dovodi u pitanje. U taj paket spada i istinski slobodno sindikalno organiziranje i kolektivno pregovaranje.
Priča o “surovom europskom kapitalizmu” je bespredmetna, pogotovo što je u BiH plasiraju snage koje više vuku prema robovlasništvu nego uređenom kapitalističkom društvu, koje ima svoja pravila.
- Ulaskom u EU radnici definitivno dobivaju viši stupanj zaštite svojih radničkih, sindikalnih i ljudskih prava. Ako, primjerice, odete u Njemačku tražiti posao, vidjet ćete da ni jednom poslodavcu neće pasti na pamet da vam postavlja pitanja o vašem privatnom životu, roditeljstvu ili bračnom stanju. Kod nas je to uobičajeno, pogotovo kad je u pitanju zapošljavanje mladih žena - kaže Lejla Čaušević Sućeska.
Kolektivni ugovori
Na inicijativu Europske konfederacije sindikata u Vijeću EU-a usvojena je smjernica o najnižoj plaći.
- Ova smjernica nalaže da svaka zemlja EU-a mora osigurati da najmanje 80% zaposlenih mora biti obuhvaćeno kolektivnim ugovorom - ističe Biljana Škrbić, stručna suradnica za međunarodnu suradnju u Savezu sindikata RS-a. Navodi da jedna od glavnih odredbi ove smjernice propisuje da kompanije koje sudjeluju u procesu javnih nabava moraju poštovati pravo na sindikalno organiziranje i kolektivno pregovaranje u skladu s konvencijama Međunarodne organizacije rada. Dakle, prevedeno na “narodski jezik” - nema sindikata, nema natječaja.
Dodaje da, imajući u vidu da je BiH dobila status kandidatkinje, jedan od uvjeta za pristupanje EU jest poštivanje Europske socijalne povelje koja, među ostalim, jamči i pravo na organiziranje i pravo na kolektivno pregovaranje.
- Dakle, u BiH odnosno u RS-u poslodavci će morati promijeniti stav da su kolektivni ugovori, kako često naglašavaju, “relikt prošlosti” i da se plaće određuju pravilnicima ili odlukama. Morat će prihvatiti da je utvrđivanje plaće stvar ugovora između sindikata i poslodavaca - zaključuje Škrbić, piše Srpskainfo.
