Nedugo nakon 24. veljače i početka ruske agresije na Ukrajinu, Bosna i Hercegovina se u sigurnosnim i diplomatskim krugovima predstavljala kao država kojoj prijeti destabilizacija te moguće repriza ukrajinskog scenarija. Bilo je to vrijeme podgrijavanja nacionalističkih strasti koje su dosezale razmjere otvorenog šovinizma i fašizma uoči izborne kampanje koju su posebno eksplozivnom stvarali vodeća bošnjačka stranka SDA i njezino krilo DF. To je označilo alarm za uzbunu u zapadnim administracijama svjesnima da bi poremećaji, odnosno realizacija njihovih radikalnih planova, mogli ponovno zapaliti iskru konflikta. Takvo što priželjkivali su arhitekti zla u Moskvi kojima je odgovaralo prelijevanje rata s područja Ukrajine na susjedne Moldaviju i Gruziju, ali i BiH.
Nisu uspjeli
Prvi potez koji je poduzela međunarodna zajednica bio je investiranje u stabilnost i očuvanje mira u BiH. Najprije su udvostručene postrojbe EUFOR-a u misiji “Althea”, a nešto kasnije dogodila se intervencija visokog međunarodnog predstavnika u izborno zakonodavstvo i Ustav Federacije BiH. Procjena je bila da bi BiH do kraja destabilizirala realizacija planova dijela bošnjačke politike. A svodili su se na to da se Federaciju BiH postupno pretvori u bošnjačku nacionalnu državicu. Prvi korak u ostvarenju toga cilja trebao se dogoditi na ovim izborima. Dio tih planova ipak se ostvario nametanjem Željka Komšića u državno Predsjedništvo, što je projekt koji su zajednički realizirali SDA i DF uz potporu dijela Islamske zajednice. No, mnogo je važnije što nisu uspjeli urušiti posljednju branu očuvanja hrvatske konstitutivnosti u zemlji preuzimanjem hrvatskoga kluba u Domu naroda Federacije BiH, nakon čega bi bili u stanju odstraniti ovaj narod iz izvršne vlasti. Ključni jamci Daytonskog sporazuma shvatili su kako bi takvo što urušilo taj dokument, ali i same temelje mira i stabilnosti zemlje. Da se to dogodilo, jedan nacionalizam koji se maskira kroz “građansku” mantru unitarizma, a zapravo je pokret za ekskluzivnu nacionalnu državu jednoga naroda i jedne vjerske skupine, posve bi sigurno probudio drugi nacionalizam koji se ogleda u ideji separatizma, što je temeljna nit srpske politike posljednjih 30 godina. Naime, srpska strana imala bi savršen alibi za odcjepljenje kako ne bi doživjela sudbinu Hrvata u Federaciji. A sukob tih dvaju koncepata unitarizma i separatizma prijetio je zapaliti iskru novoga rata. A takva je bila i izborna kampanja koju su do usijanja doveli SDA i DF, što se onda prenijelo i na većinu drugih političkih opcija koje su računale na glasove bošnjačkih birača.
Od prijetnji najavama prebrojavanja Bošnjaka spremnih za vojni obračun do tvrdnji da međunarodna zajednica promiče u BiH islamofobiju namećući rješenja koja nastoje očuvati višenacionalni karakter države i njihovu zastupljenost u vlasti. Zbog planova o potpunom eliminiranju Hrvata, iz Sarajeva su odbijani svi prijedlozi izborne reforme te je stalno podizana nacionalistička ljestvica prekoravanjem drugih bošnjačkih stranaka u slučaju da budu spremne na dogovor s hrvatskim strankama. Zbog toga su i pregovori u Neumu i Sarajevu, uz posredovanje predstavnika administracija SAD-a i EU-a, svjesno minirani. Kako nije preostalo ništa drugo, međunarodna zajednica započela je raditi na zaustavljanju planova koji bi doveli BiH na rub ponora.
Uz potporu najvažnijih administracija, Ured visokog međunarodnog predstavnika Christiana Schmidta pripremio je reforme o zaustavljanju destruktivnih planova. Kako su procurili u javnost, bošnjačke stranke organizirale su prosvjede na kojima su obični građani rasvijetlili stvarne ciljeve. Hrvata ima za dva vagona i treba ih sve potrpati i poslati iz zemlje, “manjina” ne može imati ista prava.
Višenacionalni duh BiH
Uslijedili su izbori koje je djelomično zasjenila odluka visokog predstavnika. Najvažnije se izmjene odnose na sprječavanje isključivanja Hrvata iz vlasti preglasavanjem Bošnjaka, ali i potezi za deblokadu Federacije BiH. To je ohrabrilo i probošnjačku oporbu da se odupre destruktivnim planovima SDA te ga pošalje u oporbu sljedeće četiri godine, a s njim i pravu duboku državu koja godinama zagađuje odnose Hrvata i Bošnjaka. To je dovelo i do toga da je na pomolu stvaranje novih vlada u kojima nije SDA, kojem se događa nešto slično što je preživio SDS 1998. godine. Kao priznanje i svojevrsno ohrabrenje novim vlastima stigla je i nagrada dodjelom kandidacijskog statusa BiH za članstvo u EU. BiH konačno ima prigodu za novi početak. Onaj europski gdje je uvijek spadala, ali s očuvanjem njezina višenacionalnog duha, koji je i temelj Daytona.
