Prostor Europske unije koji donosi jasan set pravila s uređenim odnosima u pogledu ekonomije mora biti ključni cilj bosanskohercegovačkom gospodarstvu, ali i BiH kao državi ako želi u značajnijoj mjeri ojačati vlastitu situaciju u pogledu životnog standarda. Zamjenica ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Ljiljana Lovrić u razgovoru za Večernji list ističe kako su prilike za bh. gospodarstvo približavanjem EU ogromne.
- Želimo li i hoćemo li ih iskoristiti, u najvećoj mjeri ovisi samo o nama - poručila je Lovrić.
Večernji list: Vidljivo je kako izvoz iz BiH već jedno vrijeme kontinuirano opada. Koliko je situacija u okružju, kao i pad ekonomske aktivnosti u EU, uzrok tomu?
- Prije svega, želim naglasiti da se pitanju robne razmjene BiH sa svijetom već dugi niz godina pristupa vrlo površno. Mediji uglavnom izvještavaju o padu ili rastu ukupne razmjene, s naglaskom na kretanje deficita, koji je u BiH prilično velik. Moram priznati da ovakav trend nije samo rezultat površnosti i nepripremljenosti medija i njihovih sugovornika već i nas institucija koje ne činimo dovoljno kako bismo u javnosti prezentirale ne samo podatke već i razloge zašto je to tako. BiH je vrlo visoko integrirana u gospodarstvo EU u pogledu robne razmjene. Treba imati na umu da ovo nije trend od jučer, već cijeli niz godina, pa čak i prije raspada Jugoslavije. Povezanost je samo rasla i postala naglašenija potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU-a. Pojedinačno, najveći stupanj robne razmjene s članicama EU-a Bosna i Hercegovina ostvaruje s Njemačkom, Italijom, Slovenijom, Hrvatskom. Htjeli mi to ili ne, takav stupanj povezanosti nužno implicira utjecaj na kretanja u bh. ekonomiji i kada se radi o dobrim ekonomskim okolnostima u svijetu i kada dođe razdoblje krize. Stvarne razloge pada ili rasta možemo, međutim, utvrditi tek podrobnijom analizom.
Večernji list: Postoje li neke najave koje govore o mogućnosti oporavka u ovoj godini, ali i godinama koje dolaze?
- Svjetska ekonomija postala je vrlo nestabilna jer su i uvjeti u kojima se ekonomske aktivnosti odvijaju vrlo promjenjivi. Međunarodni monetarni fond kao institucija s najvećim utjecajem u procjenama i predviđanjima kretanja svjetske i individualnih ekonomija više ne radi dugoročne prognoze. BiH može malo ili nikako utjecati na ta kretanja, ali je zato značajno izložena. Neki parametri pokazuju da se poboljšavaju pokazatelji uspješnosti gospodarstva SAD-a i Europe, prvenstveno Njemačke unutar nje. To može biti dobar znak. Međutim, ako se nastave dva velika sukoba koja se trenutačno odvijaju u svijetu, a zbog kojih su povremeno zaustavljeni i transportni koridori između Azije i ostatka svijeta, i opet primarno Europe, sve se može promijeniti vrlo brzo. Stoga je nezahvalno davati prognoze. One koji takve prognoze daju u BiH, ne treba shvaćati preozbiljno.
Večernji list: Kakve su prilike za domaće gospodarstvo u kontekstu približavanja EU? Osobito tu mislim i na novi Plan rasta za zapadni Balkan, koji otvara priliku za integraciju u jedinstveno EU tržište?
- Prilike za naše gospodarstvo su velike. Međutim, u javnom diskursu takve se prilike nerijetko prikazuju kao nešto po što samo trebate doći i uzeti kao dar. To je, naravno, daleko od istine. Ako bismo realno razmotrili uvjete za bolje iskorištavanje prilika na tržištu EU-a, onda bismo vrlo lako ustanovili da smo sami sebi najveća prepreka u tome. EU kao društvo već je desetljećima mjesto najkvalitetnijeg života na svijetu. Nije bez razloga da ljudi iz cijelog svijeta žele barem posjetiti ovaj prostor, a kamoli raditi ili živjeti na njemu.
To društvo, zajednica, počiva na setu pravila i standarda kojih se svi pridržavaju. Postoje institucije koje vode računa o poštivanju pravila i koje sprječavaju bilo kakav oblik zlouporabe i to najstrože kažnjavaju. Zato je EU uređeno društvo, odnosno zajednica. Europski su standardi među najvišima u svijetu i teško ih je dostići, ali kada ih dostignete, imate sigurno najveće tržište na svijetu, koje uz to kontinuirano raste. Neusklađivanje s tim standardima znači da ostajete izvan kluba.Stvari su u biti vrlo jednostavne. Kada ne želite ići tim putem, mislite da je jednostavnije izići na neka tzv. treća tržišta, što je tek teška zabluda. Da rezimiram, prilike za bh. gospodarstvo približavanjem EU-a su ogromne. Želimo li i hoćemo li ih iskoristiti, u najvećoj mjeri ovisi samo o nama.
Večernji list: Republika Hrvatska je najvažniji vanjskopolitički partner BiH. Koliko je ta činjenica važna i za daljnje perspektive bh. gospodarstva?
- Republika Hrvatska je i među najvažnijim vanjskotrgovinskim i investicijskim partnerima BiH. Ovo nije neka subjektivna procjena, već konstatacija činjenica i egzaktnih pokazatelja. Rekla bih da se ovakav odnos shvaća zdravo za gotovo pomalo s obiju strana. Zbog toga nema nekog posebnog angažmana institucija u smislu može li ovaj odnos biti bolji, postoje li problemi koje trebamo riješiti, koje su to oblasti ili sektori u kojima postoji neiskorišteni potencijal i slično. Mislim da bi bilo dobro da se s vremena na vrijeme izvrši revizija stanja koja bi nam mogla dati smjernice kako bi bilo najbolje djelovati. Ne trebam naglašavati da takvi susreti i kontakti mogu biti višestruko korisni.
Večernji list: Koliko će stabilna politička situacija biti od krucijalnog značaja u pogledu ekonomskog razvoja?
- Politička i pravna stabilnost uvjet su svih uvjeta kada je u pitanju ekonomija i ekonomski razvoj. Vrlo često se u javnosti čuju priče o kreiranju uvjeta za veći priljev investicija i slično, ali se zapravo svi pravimo da ne vidimo slona u sobi. Već je dokazano u svijetu, a Bosna i Hercegovina nije nikakva iznimka u tome, da pravna ili politička nestabilnost plaši, a ne privlači investitore, osim onih koji se bave špekulativnim poslovima, pa tu i takvu nestabilnost debelo iskoriste naplaćujući rizik. Postavite se u situaciju investitora koji želi investirati 100 milijuna eura u neku državu. Međutim, njegove informacije govore da su investitori u toj državi nerijetko izloženi raznim oblicima ucjena, postupci pred sudovima traju iznimno dugo, a i kada se završe i ako su u korist investitora, izvršenje presude je gotovo nemoguće. Ne zna koji ga sve propisi obavezuju u poslovanju pa čuje od drugih investitora da se gotovo preko noći mijenjaju propisi i da ne možete planirati svoje poslovanje s prihvatljivom razinom rizika.
Konačno, čujete da je proces javnih nabava prilično kompleksan i da postoje tzv. profesionalni žalitelji. Biste li se odlučili na investiranje?! Mislim kako sam vam slikovito odgovorila na postavljeno pitanje.
Večernji list: Na koje bi proizvodne grane posebno trebalo obratiti pozornost kada govorimo o potencijalima razvoja?
- Ovo je vrlo teško pitanje. Postoje neki fragmentirani odgovori da su to energetski sektor, sektor metalske i elektroindustrije, turizam i slično. Ali istina je negdje u sredini. Svatko iz svoga kuta gleda na stvari i vjeruje da je baš njegova proizvodnja potencijal razvoja. Možda bi bilo dobro da krenemo od toga što je potencijal. Jezično, potencijal znači “mogućnost, želju ili namjeru”. Znači, možemo imati želju ili namjeru, ali hoćemo li to ostvariti, ovisi o uloženom, prije svega znanju, a onda trudu. Turizam je oblast za koju svi onako iz prve ruke i bez razmišljanja tvrde da postoji potencijal. Imamo i neke pretpostavke, prelijepe krajolike, stara i povijesno važna mjesta, obilje rijeka, šuma, planina, ugodnu klimu i slično. Ali sve ovo ima valjda jos 150 država u svijetu. Zašto smo mi posebni po tome?! Da bismo bili posebni, kako sam već kazala, moramo uložiti mnogo znanja i truda. Drugačije, jednostavno, ne ide. Posebno bih tu navela energetski sektor, koji zahtijeva niz sustavnih reformi i mjera da bismo se doveli u situaciju da iskoristimo potencijal.
Večernji list: Prije dva tjedna u Neumu je održan Energetski summit. Gdje su prilike za razvoj kada govorimo o energetskim potencijalima u BiH?
- Tako je. To je već na neki način postao tradicionalni događaj koji okuplja najrespektabilnija imena iz sektora energetike u BiH i regiji. Organizator je USAID, a pokrovitelj Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Teme su uvijek aktualne. Kada je u pitanju razvoj energetskog sektora u BiH, već sam na neki način možda i odgovorila u prethodnom pitanju. Prvo što moramo uraditi kao država jest definirati najbolji smjer dekarbonizacije energetskog sektora, imajući u vidu da nam u idućem razdoblju slijede radikalne promjene u ekonomiji jer će se mijenjati ne samo energetska infrastruktura nego i prometna i telekomunikacijska. U vrlo kratkom razdoblju koje je pred nama moramo provesti nekoliko preuzetih međunarodnih obveza, prije svega donijeti određena zakonska rješenja kako bismo sve ono što smo obvezni uraditi mogli i provesti i pratiti.
U tom smislu ključne aktivnosti kako bi energetski sektor mogao biti reformiran i konkurentan jesu izrada i usvajanje NECP-a odnosno Nacionalnog energetskog i klimatskog plana sa Zakonom o klimi, bez kojeg se taj isti NECP neće moći provesti. Nadalje, prevažno pitanje je uspostava sustava trgovanja emisija po uzoru na EU ETS. Bez kredibilne sheme cijena ugljika BiH bi riskirala propustiti priliku za još uvijek upravljivu energetsku tranziciju i ušla bi u razdoblje nestabilnosti po pitanju energetske sigurnosti u opskrbi. Bez uspostavljenog sustava trgovanja emisijama BiH neće moći izbjeći uvođenje CBAM-a, odnosno Mehanizam prekograničnog prilagođavanja cijene ugljika, a što može imati iznimno negativne posljedice na naše gospodarstvo.
Također, ne smijemo zaboraviti kako smo mi zemlja s regijama bogatim ugljenom i kako se mora izvršiti tranzicija tih regija, a uz iste je vezano više od 20.000 radnika. To je, prije svega, socijalno pitanje.
Pri svemu ovome moramo znati kako nemamo dovoljno ljudskih kapaciteta za provedbu svih ovih obveza. Naša startna pozicija sa zemljama EU-a nije ista jer mi nemamo ni isto vremena ni isto novca, ali se očekuje da budemo isto ambiciozni i usklađeni. Bosna i Hercegovina, kao kandidat za članstvo u EU, kao članica Energetske zajednice, Pariškog sporazuma i potpisnica Sofijske deklaracije, ima obveze, ali sama definitivno ne može. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa intenzivno radi na svemu ovome, ali pomoć naših partnera i prijatelja je nužna. Bez svega ovoga što sam naglasila, energetski sektor neće moći iskoristiti potencijale za razvoj i biti konkurentan.
