Trend iseljavanja mladih radno sposobnih i obrazovanih ljudi, kao i cijelih obitelji, sve je prisutniji u BiH, posebice onih koji s hrvatskom putovnicom mogu bez ikakvih problema tražiti i naći posao u zemljama Europske unije, piše Večernji list BiH.
Ide se trbuhom za kruhom, a iseljavanju doprinose i “nezdrava” politička klima te politički i institucionalni pritisci na Hrvate kojima se uskraćuju mnoga prava koja im kao konstitutivnom narodu u BiH pripadaju. Odlaze nezaposleni, ali i oni koji su imali radno mjesto zbog vrlo malih primanja od kojih se ne može živjeti, sastavljati kraj s krajem. Odlaze jer su im mjesečna primanja mala... Na problem iseljavanja upozorava se svakodnevno iz crkvenih krugova, kulturnih institucija, udruga…, no ozbiljnijih koraka da se odlasci barem ublaže ako se već zaustaviti ne mogu, nema.
Iseljavanje nije zaobišlo ni Lašvansku dolinu koja za bh. prilike ima uspješno gospodarstvo na čelu s Vitezom, općinom koja spada u red razvijenijih, uspješnijih u Federaciji, pa i u BiH. To se svakodnevno vidi, zabrinjavajuće je, po stanovima i obiteljskim kućama u kojima nitko ne stanuje, po sve manjem broju osnovaca, prvopričesnika, krizmanika…
Pokušavaju Vitežani, traže rješenja kako smanjiti iseljavanje, a zanimljivu inicijativu pokrenuo je predsjednik Udruge viteških poslodavaca Anto Rajković. Naime, Rajković kroz Udrugu koju vodi pokušava realizirati ideju povećanja plaća zaposlenih u tvrtkama Poslovnog centra PC - 96. “Ni na kraj pameti mi nije nekome ‘soliti pamet’, no vidljivo je kako su i poslodavci jedna od prekinutih karika tog lanca odlazaka u inozemstvo. Plaće su male pa je vrlo često i egzistencija njihovih obitelji ugrožena i nije čudo što i znatan broj onih koji imaju radna mjesta odlazi u potrazi za boljim i sigurnijim materijalnim stanjem. Mogućnosti nas gospodarstvenika, govorim o gospodarstvu Viteza, u tomu baš i nisu velike. Ali, dužni smo tražiti mogućnosti u tom smjeru, u granicama mogućnosti, vući, pa makar i male, pozitivne poteze. Jer željni su ljudi pozitivnih vibracija, pomaka nabolje, pa i onih relativno malih i neki od onih koji su ‘na vagi’ - ostati ili otići - prevagnut će na ostanak na rodnoj grudi”, kaže nam Rajković, čija tvrtka Ecos zapošljava 120 djelatnika (20% zaposlenih je visokoobrazovanih), a bavi se trgovinom materijala za vodu i centralno grijanje te proizvodnjom fleksibilnih cijevi koje izvoze u 5 zemalja EU i u sve zemlje nastale nakon raspada Jugoslavije. “U tom cilju mi smo u Ecosu od 1. travnja linearno povećali plaće za 11% i nadam se da će uskoro biti još takvih primjera. Jasno je, teška su vremena, neke tvrtke to ni u najmanjem postotku ne mogu učiniti, ali neke mogu…, vidjet ćemo”, kazao je Rajković te upozorio kako se nedavno na jedan natječaj u Ecosu za posao jednog djelatnika s VSS spremom javilo čak 30 osoba. “To je poruka, pokazatelj da mladi hoće ostati, samo im treba dati priliku za rad, za egzistenciju”, dodaje vlasnik Ecosa Anto Rajković. Iako to Rajković ne govori, treba reći kako Ecos ima plaće znatno iznad viteškog, federalnog i državnog prosjeka, da radnici imaju vrlo kvalitetan dnevni obrok, nedjeljom ne rade, a mjesečno rade samo jednu subotu. Prekovremeni rad se uredno plaća, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, kao i davanja državi. Cilj svih zajedno je da se negativan trend iseljavanja koji se nadvio nad BiH što prije zaustavi.
