Probudio sam se u pandemiji, u nekom drugom svijetu. Sve je kao noćna mora. Prisjećam se rata kad sam bio mali. Ograničeno kretanje, čekanje uzbune (oglašavanje sirene koje je značilo da moramo ići u podrum). U Italiji je zbog munjevito brzog širenja koronavirusa sad sve zatvoreno osim prehrambenih radnji, poštanskih ureda, ljekarni i bolnica. Imamo pravo izaći napraviti jedan krug, prošetati, ali ne možemo biti u društvu. Znači, SAMI, potpuno SAMI! Život nam se osim ovih 15 dana unatrag, od proglašenja pandemije i uvođenja još strožih mjera, potpuno promijenio (karantena, totalna izolacija). Svugdje je obvezna udaljenost. Ispred trgovina jedna osoba čeka dok druga ne izađe. Kako bih mogao javnosti prenijeti trenutačno stanje, policija mi je dala pismeno odobrenje - potvrdu koja mi omogućuje izaći iz kuće i obaviti posao. Rekli su mi da je to od mene hrabro. Svi živimo sami za sebe. U ovom trenutku psiha je jako bitna, bitno je tko će kako izaći iz ovoga, ako uopće iziđe, tako sam počeo vjerovati. Po prirodi nisam paničar, ali nakon svega što proživljavam više nemam pozitivno mišljenje. Ironija mi “ne sjeda na mjesto”, kod mene za nju više nema prostora. S takvima više ne komuniciram. Sve pokušavam uvjeriti da je situacija ozbiljna i više nego što se čini i prenosi... I to je naše realno stanje, stanje u Italiji. Posljednjih 15 dana spavao sam tek 24 sata, sad ću još manje. S obitelji komuniciram preko videopoziva. I u rodnom Širokom Brijegu i s onima u drugim državama. Jedino što mi daje snagu u ovim trenucima i ulijeva samopouzdanje osobe su s Balkana koje ovdje žive. Povezali smo se preko društvenih mreža i ohrabrujemo jedni druge. S prijateljima koji su u crvenoj zoni od prvog dana svakodnevno sam i do 10 puta na videovezi. Pričamo što jedemo, kako se osjećamo... Moji prijatelji koji rade u bolnici na “mrtvoj” su rezervi. Tamo su bez prestanka 24 sata. I nama prenose vijesti preko poruka i savjetuju nas. I, kao što već rekoh, probudio sam se u pandemiji, u drugom svijetu. Želim znati tko je redatelj da više nikad ne pogledam ovaj film...•
Širokobriježanin iz Milana za Večernji list
Probudio sam se u pandemiji. U 15 dana spavao sam tek 24 sata
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
