Subota, 17. svibnja ostat će crnim slovima upisana u ljetopise sela Kopanice, udaljenog 12 kilometara od Orašja, središta općine i Posavske županije. Toga dana je došlo do pucanja nasipa na rijeci Savi u dužini 40-ak metara i voda je za nekoliko sati poplavila cijelo selo od oko 400 kućanstava i nešto više od tisuću stanovnika. Tako su Kopanice, nakon teškog ratnog razaranja od srpskih vojnih i paravojnih snaga u proljeće 1992. godine i šestomjesečne okupacije, ponovno doživjele katastrofu ogromnih razmjera.
Pronašli utočište
Novinar Večernjeg lista je kao prvi tiskani medij u čamcu stigao u to selo na istoku oraške općine i uživo se uvjerio u teško katastrofalno stanje u kojem se sada nalaze žitelji toga naprednog i nekada bogatog posavskog sela. Najbliži put do vode stradalih ljudi u Kopanicama vodi iz Orašja preko Savskog nasipa, koji sada postaje najprometnije odredište za brojne Vidovljane i Kopaničane. Na nasipu su svoj spas i utočište našle i brojne sretnije životinje, nešto toga se nalazi i od imovine pučanstva. Slika je to što nesretno djeluje na oči svakoga prolaznika.
Staško Jović iz Kopanica, inače zastupnik u Općinskom vijeću u Orašju, sa svojim nedavno osobno napravljenim čamcem prima reportera Večernjeg lista, ali i Roberta Dominkovića, Gorana Župarića i Ivu Mikića sa suprugom Jelenom i sinom Davidom iz Kopanica kod Tarzine rampe u zaselku Josipovići i ubrzo se nalazimo na pravom “vještačkom” jezeru i pred slikama kao u filmovima strave i užasa. Voda je potpuno poplavila sela Kopanice i Vidovice, uz Draganovce, Gajeve, Jenjić i Lepnicu, koja se nalaze na istočnom dijelu oraške općine.
Iako su proteklih tjedan dana Kopanice bile u brojnim, čak svjetskim, vijestima, najviše zbog velike združene akcije helikopterima na zatvaranju otvora na Savskom nasipu ( ježevi, džambo vreće s pijeskom…..) , uz sudjelovanje pilota iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine i KFOR-a, do ovoga priloga nitko nije više kazao ili napisao o životu ljudi u Kopanicama nakon katastrofalne nesreće koja ih je zadesila one kobne subotnje noći.
Do prije nekoliko dana lijepe i ukrašene kuće i cijela obiteljska gazdinstva vrijednih Kopaničana, kojih se na stotine nalazi na radu u Njemačkoj i posebice Austriji u Salzburgu, danas nam daju sasvim drukčiju sliku i kadrove.
Našim plovilom prvo stižemo pred župnu crkvu sv. Mihovila ( župa od 1979. godine ), zaštitnika sela Kopanica. Krasna crkva, obnovljena nakon Domovinskog rata, poplavljena je i u njoj se ne mogu obavljati vjerski obredi. Za više od 50 mještana koji niti jednog trenutka, iako su im životi bili jako ugroženi, nisu htjeli napustiti vlastite domove, župnik vlč. Marinko Filipović (u župi od 23. rujna 2013. godine) s balkona obiteljske kuće Ive Lukačevića u Kopanicama svakodnevno magafonom drži svetu misu i na svekoliki način pomaže unesrećenom stanovništvu.
Jaka vjera
- Današnja slika Kopanica govori više od stotinu riječi. Moji Kopaničani, ali i susjedi iz Vidovica, moraju u ovom teškom trenutku imati bistru glavu, jaku vjeru, prisebnost i najbolje međuljudske odnose. Moraju se suzdržati, iako su pod jakim pritiskom ove nevolje, od bilo kakvih nepotrebnih reakcija – kazao je župnik Marinko Filipović, koji je na kraju naglasio da su samo zahvaljujući crkvenim zvonima koja su neprestano zvonila u znak uzbune od najveće opasnosti od poplave, spašeni svi ljudski životi u Kopanicama.
Predsjednik Mjesne zajednice Kopanice, Ivo Marković – Ivić, svoju dužnost obnaša u čamcu na vrlo čudan i nikada za njega očekivan način. Ostao je sa svojim pučanstvom i svima je pri ruci. O probijanju Savskog nasipa ima svoje stajalište.
- S obzirom da je Sava bila dostigla nikada u povijesti dostignutu višu razinu (1182 cm, napomena autora) smatram da se nismo mogli obraniti. Bilo nas je 500 na tom dijelu nasipa u dužini 2-3 km i teško smo mogli učiniti više. Od prošlog četvrtka smo tražili pomoć, posebice stručnjaka za nasipe i vodu, sami smo se organizirali, željeli učiniti i nemoguće, ali...
Potrebna pomoć
Sada im je i te kako potrebita svekolika pomoć. Boje se da su „daleko od očiju i srca“, pa stoga hvale našu želju da i o njima svijetu prenesemo istinu.
- Vi iz Večernjeg lista prvi ste došli na ovaj prostor. Svaka vam čast. Kao što sami vidite nama su čamci izlaz u svijet. Do nasipa imamo 2-3 kilometra, a motori nam se stalno kvare. Tu su nam odmah žuljevite ruke i vesla. Stoga brzo očekujemo opskrbu čamcima, koji su nam najpotrebniji, a hranu i pitku vodu ljudstvu distribuiramo s balkona kuće Luke Iljića. Treba nam pribora za osobnu higijenu, sve više pitke vode, hrane, lijekova, svega... Vodom nam plutaju uginule životinje, bojimo se zaraze i bolesti, nama treba pomoć. Ovo je moj apel čelništvu općine Orašje, Posavske županije, ali i cijelom svijetu za pomoć da se Kopaničani pomognu, da ostanu ovdje i nakon ove prirodne neočekivane katastrofe – zaključio je Ivo Marković.
Maštoviti Kopaničani se i u ovim teškim životnim uvjetima snalaze svako na svoj način. Tako je Joso Dominković napravio specijalni splav koji mu služi kao prijevozno sredstvo. Iako su čamci malobrojni, lako je uočiti da se vozači snalaze skoro kao u Veneciji s gondolama. Put nas vodi do samoga centra sela i nogometnom igrališta ovdašnjeg županijskog ligaša. Greda na jednom golu se vidi iz vode, druga je još niža, a na klupskim prostorijama i svlačionicama ostao je čitav samo krov i službeni natpis. Spomenik poginulim u Domovinskom ratu je pod vodom, osnovna škola, kao i svi drugi objekti u ovom selu.
Vozeći se u čamcu iz Kopanica, u mislima nam ostaju strašne slike katastrofe koja je zadesila ovo posavsko selo uz rijeku Savu, koja svoju neslućenu opasnost u sebi nosi stoljećima, a koja se ovaj put na najgori način iskalila na nevinom stanovništvu kojem je sada potrebna i te kako golema pomoć u obnovi života i svega što je potrebno ljudskom stvorenju. Stoga se treba mnogo više misliti na budućnost Kopanica, ali i Vidovica i ostalih poplavljenih oraških naselja od političkih i civilnih struktura i vlasti, koju oni s pravom očekuju.
