Danas (petak), kako neslužbeno doznajemo, trebao bi se održati izvanredni sastanak svih predstavnika vlasti u ZH županiji na kojem bi se trebalo riješiti pitanje financiranja Doma “Marija - naša nada”, odgojno-obrazovne ustanove za djecu s poteškoćama u razvoju u Širokom Brijegu.
Teško stanje
Naime, ako se uskoro ne nađe stabilan model financiranja za ustanovu koja se skrbi o više od 200 korisnika, ona bi zauvijek mogla prestati s radom. Svi su uvjereni kako do najcrnjeg scenarija ipak neće doći, ali još od ponedjeljka u Domu nema štićenika o kojima se skrbi 26 redovitih djelatnika. Djeca su ostala doma, a na posao dolaze samo djelatnici. Bili su prinuđeni, kako su priopćili, od ponedjeljka, 19. kolovoza stupiti u štrajk kako bi ukazali na teško stanje ustanove i njezinu neodrživost bez sustavnog rješenja pitanja financiranja. Kada je prije točno 15 godina (5. rujna 2004.), na inicijativu fra Joze Zovke otvorena ova jedina specijalizirana rehabilitacijska ustanova ovog tipa na području ZHŽ-a, unijela je malo svjetla u obitelji koje imaju djecu kojima je potrebna stručna pomoć. Bez stručne pomoći ostalo je 39 djece s tjelesnim i psihološkim poteškoćama, uz primjenu specifičnih metoda i tretmana, uključenih u različite skupine. Najnoviji Odjel za autizam otvoren je prije nešto više od godinu dana koji pohađa četvero djece. Ne dolazi ni 67 djece s kombiniranim poteškoćama koja su na ambulantnom tretmanu, a 137 djece (beba) koje koriste usluge neurorazvojne rehabilitacije ostalo je bez nužnih usluga. Inače, od svog postanka do danas usluge rehabilitacijskog centra koristilo je ili koristi gotovo 600 djece. - To je jedino mjesto gdje našu djecu ostavljamo s povjerenjem, bez ikakva straha. Oni rado idu u dom i tu se dobro osjećaju. Ja ne znam što bih bez doma? Osim stručne pomoći koju pružaju našoj djeci, u razdoblju kada mi je dijete u domu, mogu obaviti neke poslove, a i posvetiti se drugoj djeci i obitelji. Što reći, to je drugi dom našoj djeci, a nama roditeljima pruža osjećaj sigurnosti. Vjerujem u naše vlasti i molim ih da našoj djeci vrate osmijeh na lice, oni su naši anđeli - kaže jedna od majki djeteta koje već nekoliko godina boravi u ovom domu. Kako se povećavao broj štićenika tako se i centar razvijao. Sa svakim razvojem dolazi do većih troškova dok su uplate sve manje. Za kompletiranje cijele godine potrebno je od 750.000 do 800.000 KM dok se, praktički, “isprosi” tek polovina. U domu s djecom rade stručne osobe, odgojitelji, viši radni terapeuti, viši fizioterapeuti, socijalni radnik i suradnici dr. fizijatar, dr. psiholog, prof. rehabilitator i prof. glazbe koji provodi glazbenu terapiju. Gledajući retroaktivno proteklih 15 godina rada, može se reći da je Dom postao prepoznatljiva ustanova za rehabilitaciju i socijalizaciju djece. - Dom, ta riječ koja za većinu označava prostor i okružje u kojem osjećaš toplinu, ljubav, sigurnost i zaštitu. Svatko poželi ostati u takvom domu i iznova mu se vraćati. Taj osjećaj u nama budi ovaj naš dom. U domu svatko radi svoj dio posla s velikim emocijama i zato ovo nije samo posao nego poziv. Poziv za humano, dobro, za pružanje, za razumijevanje, za iskrenost, za empatiju. Ovakav poziv ne napušta se lako kad si utkao dio sebe.
Potpora roditelja
Kako otići drugdje i ostavit dio sebe?! A mogli smo neki u materijalno bolje, sigurnije... Ali osjećaji su ti koji nas drže tu i naši korisnici s njihovim obiteljima. Kad dobivaš ljubav koja nema interes za sebeljublje, nego davanje, u kojoj jednako daješ, a u istoj mjeri primaš. Rijetki to mogu razumjeti i osjetiti, mi smo time privilegirani i time se ponosimo. Nažalost, izostaju financije kojima bivamo nagrađeni za rad, unose buru u naše privatne obiteljske živote i ruše naš Dom. Financije koje nisu sve nego dio koji je elementaran da bi smo bili cjelina koja ide naprijed na radost svih nas (korisnika, djelatnika i roditelja). Uz potporu roditelja, nošeni pozitivnim stavom, želimo se izboriti da ostanemo dio našeg i vašeg doma - poručili su djelatnici Doma “Marija - naša nada”. Svi su jedinstveni: rad ove ustanove mora se nastaviti.
