Lokalne izbore u Bosni i Hercegovini svi promatraju kao indikator popularnosti pojedinih stranaka i njihovih politika na polovini mandata do novih općih izbora. Tako se i većina analiza ovih dana, nakon provedenih lokalnih izbora, odnosi na rejtinge stranaka na entitetskoj ili državnoj razini. Međutim, ne treba zanemariti ni utjecaj specifičnih lokalnih događanja i procesa na rezultate. U cjelini promatrano, SNSD je ostvario dominaciju na cijelom prostoru Republike Srpske i gotovo da se mogu na prste jedne ruke nabrojiti općine i gradovi u kojima ta stranka kroz načelnika ili lokalni parlament neće imati ključnu ili važnu ulogu u iduće četiri godine. Od potpune dominacije u svojim tradicionalnim uporištima, kao što su Laktaši i Srbac, do premoćne pobjede u nekadašnjim utvrdama SDS-a, poput Rogatice. U ovoj općini na istoku RS-a SNSD, baš kao i u Dodikovim rodnim Laktašima, ima u Vijeću više od 50 posto glasova i može samostalno vladati.
Takvu je situaciju imao SDS u Doboju dok je Obren Petrović bio u toj stranci. Međutim, njegovim prelaskom u SNSD promijenio se i odnos snaga u tom gradu pa je na ovim izborima SNSD osvojio apsolutnu vlast, potvrđujući tako da lokalni lideri imaju snažan utjecaj na rezultate izbora u pojedinim općinama i gradovima. Tako se i uspjeh SDS-a u Tesliću ne treba toliko pripisati toj stranci koliko dugogodišnjem načelniku Milanu Milićeviću koji je ujedno i predsjednik SDS-a. Da je do osobe, a ne stranke, svjedoči potop SDS-a u 90 posto drugih općina. Da stvar bude gora za oporbeni blok u RS-u, čak i tamo gdje su pobijedili njihovi kandidati za gradonačelnike, kao što su Banja Luka i Bijeljina, odnos snaga u lokalnim parlamentima ide u korist SNSD-a i njegovih tradicionalnih koalicijskih partnera, a prije svih Socijalističke partije, Ujedinjene Srpske i Demosa.
Sličan problem imat će stranke "trojke" u Sarajevu, gdje su formalni pobjednici izbora. Zadržali su načelničke pozicije u tri sarajevske gradske i dvije prigradske općine. No, kad se pogledaju rezultati za općinska vijeća, očito je da će imati problema u osiguranju većine. Morat će se osloniti na suradnju s malim strankama koje imaju po jednog ili dva vijećnika. Ilustrativan je primjer Novog Sarajeva u kojem je aktualna gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić pobijedila u utrci za načelnicu ove općine. Slika općinskog parlamenta je takva da stranke "trojke" imaju manje od 50 posto glasova te će vjerojatno za stabilnu većinu morati u jednu od tri manje stranke koje su prešle izborni prag, a to su "Naprijed" Šemsudina Mehmedovića, NES ili pomalo zaboravljena Platforma za progres Mirsada Hadžikadića. Slično je u Starom Gradu, gdje će im možda trebati potpora "Snage naroda" federalnog ministra Rame Isaka.
Bez koalicijskih problema nije ni SDA iako se hvali pobjedom u najvećem broju općina i gradova u Federaciji. U Zavidovićima će, primjerice, morati pregovarati sa Strankom penzionera/umirovljenika (SPU) koja je nekako prešla izborni prag u tom gradu. Slično je u Kaknju, gdje je SDA također relativni pobjednik, ali, želi li vlast bez stranaka "trojke", morat će u pregovore s lokalnom strankom "Novo vrijeme - Nezavisna lista". Što tek reći za "individualce" poput novog-starog gradonačelnika Zenice Fuada Kasumovića. On u gradskom parlamentu ima izravnu potporu manje od trećine vijećnika. Vjerojatno će htjeti izbjeći pregovore sa SDA, ali onda mora nekako pridobiti naklonost najmanje tri od pet preostalih stranaka. Političko umijeće morat će pokazati i brojni drugi pobjednici izbora za načelnike i gradonačelnike jer im "visi" potpora u lokalnim parlamentima.Takav je slučaj sa Zdravkom Maroševićem (HDS) u Varešu, Ernestom Imamovićem (SDP) u Goraždu, Elvedinom Sedićem (Pomak) u Bihaću...
Zapravo, malo je načelnika i gradonačelnika, posebno na većinski bošnjačkim područjima, koji imaju komotne situacije, kakva je ona Đemala Memagića u Olovu, gdje njegov SDA ima natpolovičnu većinu u Općinskom vijeću.Kako pokazuju preliminarni rezultati, mnogo je više takvih primjera u RS-u, gdje novi načelnici i gradonačelnici iz SNSD-a uglavnom imaju komotne situacije i u vijećima. Na hrvatskoj političkoj sceni HDZ BiH također u mnogim sredinama ima relaksiranu situaciju kada je u pitanju parlamentarna potpora načelnicima i gradonačelnicima. Ravno, Neum, Čapljina, Čitluk, Ljubuški, Grude, Široki Brijeg, Posušje, Usora, Domaljevac, Orašje, mjesta su u kojima HDZ BiH u lokalnim parlamentima ima natpolovičnu većinu. Blizu je nje i u Vitezu, dok će u Livnu, Novom Travniku, Kupresu, Odžaku, Žepču i Stocu morati pregovarati s drugim strankama.
Kako je središnja Bosna specifična, vjerojatno će se u tamošnjim općinama, uključujući i one gdje su Hrvati manje brojan narod, sklapati dvonacionalne koalicije. Tu već spomenutim treba pridodati Jajce, Travnik, Busovaču, Uskoplje - Gornji Vakuf, a nakon što se održe izbori, i Fojnicu.Kako će se posložiti situacija u parlamentima Mostara i Brčkog, tek ćemo vidjeti zbog posebnih pravila koja važe za izbor vijećnika. No, jasno je da će i tu trebati pokrenuti pregovarački proces.
