Imate mobitel negdje u sobi. Mobitel je isključen, barem mu je ekran isključen. A kad vam netko pošalje poruku, ekran oživi. Kako je to moguće – zapitao se retorički Edward Snowden, jedan od najpoznatijih svjetskih zviždača, bivši zaposlenik CIA-e i suradnik Agencije za nacionalnu sigurnost, čovjek koji je 2013. javno prokazao masovno prisluškivanje komunikacija i interneta u SAD-u zbog čega je u odsutnosti optužen za špijunažu i krađu državnih tajni.
Tijekom gostovanja kod Joea Rogana, voditelja jednog od najpopularnijih podcasta na svijetu, snimljenog negdje u Rusiji, zemlji koja mu je 2013. pružila azil, Snowden je detaljno opisao kako nas špijuniraju pametni telefoni i ponudio nekoliko savjeta kako to spriječimo.
– Mobiteli su danas sveprisutni i glavni su način prisluškivanja jer ih ljudi koriste više i češće nego računala – rekao je Snowden u razgovoru s Rogenom.
– Kad god je vaš mobitel uključen, postoji zapis vaše prisutnosti na tom mjestu. Svaki pametni telefon, svaki mobitel uvijek je povezan s najbližim odašiljačem. Čak i kad mu je ekran isključen i mislite da ne radi ništa, ne možete to vidjeti jer su emisije radiofrekvencija nevidljive, ali on vrišti u zrak, govoreći: tu sam, tu sam... pokreti vašeg mobitela su pokreti vas kao osobe i često su jedinstveni i može vas se identificirati preko njih – otkriva Snowden, koji je ustvrdio kako zapis vaše prisutnosti na nekom mjestu postoji čim sa sobom nosite mobitel. Tvrtke te podatke ne moraju držati vječno, ali one u njima vide vrijedne informacije – tumači Snowden.
Nekad su se ti podaci samo privremeno čuvali, no sad se spremaju i čuvaju za sva vremena.
– Nema veze jeste li pogriješili ili ste najobičnija osoba na svijetu; tako funkcionira masovni nadzor. Tako se stvara osnovna kolekcija, što je vladin eufemizam za masovni nadzor. Oni skupljaju te podatke nadajući se da će im jednog dana biti korisni – kaže zviždač.
Ljudi nemaju pojma što njihovi pametni telefoni rade u nekom trenutku. Posebno je problematično to što im se ne može izvaditi baterija, kao nekad. No, savjetuje Snowden, običnim ljudima bit će dovoljno za početak isključiti mobitel. U nastavku trosatnog razgovora Snowden se dotakao i teorija zavjere. U tajnim arhivama CIA-e i NSA nije pronašao nijedan podatak o izvanzemaljcima, mada je intenzivno tragao za njima dok je radio u Središnjoj obavještajnoj agenciji i Agenciji za nacionalnu sigurnost.
– Imao sam nevjerojatan pristup NSA, CIA-i, vojsci, svim tim skupinama. Nisam pronašao ništa. Službeno, koliko ja znam, izvanzemaljci nikad nisu kontaktirali Zemlju ili barem nisu kontaktirali američke obavještajne službe – otkrio je Snowden pa kazao koju i o svemirskom programu i još mnogočemu.
– Da, čovjek je zaista sletio na Mjesec. Klimatske promjene su stvarne. Chemtrailsi ne postoje – kazao je Snowden, disident s tjeralice američke vlade, čije je prljave rabote pod izlikom borbe protiv terorizma i skrbi za nacionalnu sigurnost razotkrio po cijenu vlastita života. Skupa s čudovišnim sustavom nadzora, prisluškivanja i praćenja američkih, ali i neameričkih građana, među njima i visokih europskih dužnosnika poput Angele Merkel, pod doktrinom “Collect it all”, u prijevodu, “Sakupljaj sve”.
Bio je konzervativni domoljub
Kako se mladi konzervativni domoljub koji je žarko želio služiti svojoj zemlji prometnuo u Amerikancima ozloglašenog zviždača? Rođen je 21. lipnja 1983. godine, veći dio djetinjstva proveo je u saveznoj državi Sjevernoj Karolini, a tijekom 90-ih s roditeljima se preselio u Maryland. Prije nego što je cijeli svijet saznao njegovo ime, Edward Snowden je u svakom pogledu bio potpuno predan američkoj vladi, a njegov prvi formalni doticaj s američkim sigurnosnim aparatom dogodio se u svibnju 2004., kada je ušao u vojni program obuke, kaneći se pridružiti specijalnim vojnim postrojbama.
Iz vojske je brzo “odletio” jer je tijekom jednog treninga navodno slomio obje noge, ali ubrzo nakon toga zaposlio se kao zaštitar u Centru za napredno istraživanje jezika Sveučilišta u Marylandu. Spomenuti je centar osnovan u suradnji s Pentagonom, a njime se koristi Nacionalna sigurnosna agencija (NSA). Snowden je ovdje radio nešto manje od godinu dana.
Početkom 2007. vrbovala ga je CIA, koja ga je navodno rasporedila na dužnost u Ženevi, gdje je zadužen za računalnu sigurnost. Dvije godine poslije počinje raditi za NSA, ne kao zaposlenik same agencije, već kao radnik u tvrtkama koje obavljaju poslove za nju. Isprva je to bio računalni gigant “Dell’, a poslije tvrtka ‘Booz Allen Hamilton’. Kao zaposlenik potonje bio je raspoređen u prostorima NSA na Havajima, a upravo je ondje navodno “skinuo” klasificirane podatke koje je 2013. pustio u javnost.
Tijekom svibnja iste godine, naime, susreo se s novinarima Washington Posta i Guardiana te im pokazao neke od dokumenata. Svrha sastanka bila je objavljivanje priče epskih razmjera koje je potresla svijet jer je svjedočio o stvarnom opsegu nadzora telefonskih i online informacija koje SAD obavlja u zemlji i inozemstvu. U ovom virtualnom moru podataka nije se radilo samo o podacima stranih vlada i navodnih terorističkih skupina već o tome da “big brother” nadzire svakog američkog građanina.
Četiri dana poslije otvorio je bolovanje i odletio za Hong Kong. Prva priča o programu PRISM izlazi gotovo istovremeno u Washington Postu i Guardianu 6. lipnja, a tri dana poslije Guardian, na Snowdenovo inzistiranje, objavljuje njegov identitet i snimku intervjua s njim u hotelskoj sobi u Hong Kongu.
Sljedećih je dana američka javnost eksplodirala i polarizirala se na one koji ga smatraju herojem i na one koji misle da je najobičniji izdajnik ili kineski špijun. U trenucima dok su u domovini pljuštale optužbe za špijunažu i krađu državnih tajni, Snowden je u intervjuu jednim hongkonškim novinama izjavio da sebe ne vidi ni kao heroja, ni kao izdajnika, već tek kao Amerikanca.
Inzistirao je tada da nema namjeru napuštati Hong Kong te da će se protiv vjerojatnog zahtjeva za izručenjem svojoj domovini boriti pravnim sredstvima u toj kineskoj enklavi. No, 18. lipnja stigla je vijest da je preko posrednika zatražio azil u Islandu. Informaciju o tome dao je glasnogovornik WikiLeaksa, Islanđanin Kristinn Hrafnsson, što je bio prvi znak da se u cijelu priču uplela kontroverzna zviždačka organizacija Juliana Assangea.
Snowden, kojega mnogi aktivisti za ljudska prava smatraju herojem, u međuvremenu je zatražio azil u dvadesetak zemalja, među kojima su Njemačka i Francuska, a one su ga odbile iz različitih razloga. U konačnici, odlazi u Rusiju gdje će se, nakon višemjesečnog boravka u moskovskoj zračnoj luci, odseliti na nepoznatu lokaciju negdje unutar Putinova carstva, a ondje će mu se naposljetku pridružiti i dugogodišnja djevojka Lindsey Mills.
Posljednjih godina posvetio se pisanju autobiografije koja je naposljetku objavljena prošli mjesec pod nazivom “Permanent Record”. No, američko Ministarstvo pravosuđa reagiralo je promptno i žestoko. Navode da je Snowden, bivši ugovorni djelatnik Nacionalne sigurnosne agencije (NSA), svoje memoare objavio a da prethodno nije zatražio reviziju obavještajnih agencija. Stoga je američka vlada zatražila od pravosuđa zapljenu svih prihoda od upravo objavljene biografije kao i prihoda koje dobiva za javne nastupe jer “govori koje je Snowden održao krše ugovore o tajnosti podataka”. Ukratko, američka vlada novom tužbom želi Snowdenu ukinuti sredstva za život. – Ne dopuštamo pojedincima da se bogate na račun Sjedinjenih Država – komentirao je Jody Hunt iz Ministarstva pravosuđa.
Obama progonio zviždače
Glenn Greenwald, stručnjak za ustavno pravo i bloger Guardiana, jedan od novinara kojima je Snowden povjerio svoja otkrića, u svojoj knjizi “Nemaš se kamo sakriti” napisao je kako je Obamina vlada, koja je kazneno gonila više zviždača nego sve ranije vlade zajedno, nastojala stvoriti klimu straha koja će ugušiti sve pokušaje zviždanja. “Ali Snowden je uništio tu matricu. Sve nas je podsjetio na iznimnu sposobnost ljudskih bića da mijenjaju svijet.”
Je li baš tako? Umjesto najava promjena koje bi građanima donijele zaštitu od sve većeg nadzora vlasti, prije svega u SAD-u reagiraju prijetnjama zatvorom zbog “izdaje nacionalnih interesa”. Stotine tisuća obavještajaca nakon Snowdena šute, neki novi zviždači se ne spominju, niti istraživački novinari za njima ne tragaju. Nakon višemjesečne borbe s pritiscima s raznih strana njemački državni odvjetnik Harald Range naposljetku je pokrenuo postupak – ali samo u slučaju špijuniranja telefona kancelarke Merkel, dok nadzor nad građanima neće biti predmet istrage.
Ispada da je Snowden na mnogo načina prokleto usamljen. Zadnjih dana moglo se čuti da mu je Rusija postala pretijesna i da Putinu više nije potreban, da na zaslonu računala sve češće zagledava u obrise američke domovine. Ondje ga, međutim, čeka sudski proces za tri kaznena djela, među njima i špijunažu. Javno ga brani Noam Chomsky, govoreći da bi ga SAD trebao dočekati kao heroja, a njegovim negdašnjim poslodavcima suditi za izdaju, no s njime se, ponajviše, slažu tek umjetnici, filmaši. O njemu je snimljen dokumentarni film “Citizenfour”, dobitnik Oscara 2015. godine, kao i igrani film “Snowden” Olivera Stonea koji otvara pitanja o junaku ili pak izdajici, ali neosporno jednom od najtraženijih ljudi na svijetu.
