Tri naroda u BiH i nakon 30 godina imaju različite interese i poglede, što rezultira brojnim spornim pitanjima na unutarnjem i vanjskom planu. Toliko se spornih pitanja nakupilo od početka devedesetih do danas, da gotovo nema oblasti u kojoj se oni ne manifestiraju i kompliciraju ukupnu situaciju. U međuvremenu ni jedan spor nije riješen pa danas svjedočimo najlošijoj i najtežoj situaciji u BiH od završetka rata.
Mehanizam koordinacije
Izborno zakonodavstvo možda nije najveći, ali za Hrvate kao jedan od triju konstitutivnih naroda u BiH trenutačno je gorući problem. O njegovu rješenju ovisi očuvanje pozicije Hrvata kao političkog naroda u BiH u budućnosti. Kao i mnogo toga drugog, izborno zakonodavstvo Daytonskim sporazumom nije regulirano potpuno i pošteno. Bio je to dio jednog kompromisa koji nije jamčio ravnopravnost triju naroda, ali je omogućavao poštivanje njihove izborne volje ako bi sve strane postupale u dobroj volji. Nažalost, pokazalo se da se prilikom izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH ne može računati na korektan odnos, a kada su jedanput vidjeli da im to prolazi, Bošnjaci su u još dva navrata Hrvatima birali člana državnog Predsjedništva. I to Hrvati ozbiljno zamjeraju Bošnjacima, baš kao i pokušaj ovladavanja hrvatskim Klubom u federalnom Domu naroda. Do danas je to ostao gorući problem koji je političke odnose Hrvata i Bošnjaka doveo na najnižu razinu još od Washingtonskog sporazuma. Srbi nisu posebno zainteresirani za taj spor, ali jesu za odnos između različitih razina vlasti, pitanje koje je Daytonski sporazum nepotpuno regulirao, a visoki predstavnici međunarodne zajednice nametanjem različitih reformi samo dodatno zakomplicirali. Usvajanje Mehanizma koordinacije, kao načina donošenja odluka na europskom putu BiH, učinilo se kao način da se ovaj problem bar djelomično premosti i osigura skladan odnos različitih razina vlasti. Do danas Mehanizam koordinacije nije do kraja profunkcionirao, a kakav je odnos razina vlasti, najbolje pokazuje aktualni spor oko prijenosa ovlasti s države BiH na Republiku Srpsku. Osim sporenja Srba i Bošnjaka oko nadležnosti države i entiteta, postoji tu i spor Hrvata i Bošnjaka oko ovlasti Federacije BiH i županija. Raspolaganje državnom imovinom i resursima također se pojavljuje kao međunacionalni problem. Srbi su se još pobunili protiv prakse da se vojna imovina uknjiži na državu. A kasnije se to proširilo i na prirodne resurse za koje u Republici Srpskoj smatraju da pripadaju entitetima. Uloga Ustavnog suda BiH, koji je daytonska kategorija, posebno je problematizirana iz RS-a, odakle uporno iznose politički stav o potrebi isključivanja troje stranih sudaca i njihovu supstituciju domaćim sucima u Ustavnom sudu BiH. Srbi traže i ukidanje OHR-a, dok su Bošnjaci protiv toga.
Neujednačena politika
Vanjska politika jedno je od pitanja koje je često povod za unutarnja sporenja i blamažu BiH na međunarodnom planu. Osim različitog odnosa prema susjednim zemljama, tri bh. naroda nemaju jedinstven stav o gotovo ni jednom međunarodnom pitanju, od palestinsko-izraelskog sukoba, preko ukrajinske krize do pitanja ulaska BiH u savez NATO-a. Veliko je pitanje može li se i što od ovoga riješiti u postizbornom razdoblju. Pogotovo ako se uzme u obzir da neki sporovi dodatno eskaliraju i stvaraju još dublji jaz među bh. narodima. Mnogo toga ovisi i o predizborne kampanje koja ulazi u završnicu, ali još više o ponašanju izbornih pobjednika u idućim mjesecima. Uz pomoć prijatelja iz susjednih zemalja i ostatka međunarodne zajednice, tri naroda mogu pronaći zajedničke dodirne točke i kompromisna rješenja ili ići u daljnje podjele i svađe. Trenutačno smo, čini se, bliži ovom drugom, ali nakon što utihnu predizborni bubnjevi, kompromisi će biti realniji nego što su danas.
