Ponuda voća i povrća na mostarskoj tržnici je šarolika. Tome su pogodovale i topla jesen i relativno blaga zima, no trgovci nikako ne mogu biti zadovoljni prodajom, piše Večernji list BiH. Već nekoliko godina ona je u konstantnom padu, a u ovoj, 2016. godini, prema riječima nemalog broja prodavača, ravna je nuli.
A ponuda se proširuje
Unatoč slaboj potražnji, trgovci, točnije oni koji još uvijek nisu odustali od ovoga posla na mostarskoj tržnici, svoju ponudu ne sužavaju, naprotiv, reklo bi se da je i proširuju. - Prodajem ovdje već 23 godine i prodaja nikad nije bila lošija nego sad. Traje to već nekoliko godina, ali od početka ove je katastrofa u doslovnom smislu. Pa, evo, pogledajte oko sebe, polovina stolova je prazna, ljudi odustaju od prodaje na tržnici jer ne mogu sastaviti kraj s krajem. Jučer sam brojila i okruglo 60 stolova bilo je prazno, a donedavno je svaki bio zauzet, kazala je za Večernji list prodavačica Mara iz Mostara kad smo je upitali ima li posla. Ona kaže kako se nekada od ovog posla moglo sasvim pristojno živjeti, no danas je dijametralno suprotno, ali drugog posla nema, a raditi se mora.
- Ja s minimalnom mirovinom ne mogu pokriti ni troškove koje izdvajam za lijekove. Dolazimo ovdje svaki dan i mislimo da će ipak krenuti, ali slabo. Neimaština je velika, kupaca je sve manje, a i oni koji kupuju uglavnom su umirovljenici. Jedino oni još imaju naviku kupovati na tržnici, mlađi naraštaji definitivno ne, priča nam Mara, a na naš upit jesu li slabijoj prodaji doprinijele glasine kako roba na tržnici nije kvalitetna, da je tretirana raznim preparatima za brži rast, kategorički je odbacila te tvrdnje:
Vrhunska kvaliteta
- Ne znaju što drugo reći pa izmišljaju. Ja sve ovo nosim svojoj kući, svi to jedemo i jamčim vam da je kvaliteta vrhunska. I na kraju krajeva, zašto bismo tretirali robu. Zima je, nema insekata, pa ne znam zašto bismo onda to činili. A i ako se tretira, primjerice u proljeće, to je sve strogo kontrolirano, ne radi se to kako kome padne na pamet. Ponavljam vam, ovdje je roba zaista vrhunska. Mnogo je jeftinija u tržnim centrima, ali kakva je tu kvaliteta, to je druga priča. Mladi trebaju dolaziti na tržnicu i ovdje kupovati, ali oni to ne rade. Bitno je da su im nokti ovoliki, da svaki ima svoju boju, a djeci je puno lakše kupiti hot-dog i Coca-Colu nego im napraviti kvalitetan i zdrav obrok, naglasila je za kraj prodavačica Mara.
