Neujednačenost rodiljskih naknada u županijama u Federaciji BiH problem je na koji posljednjih mjeseci upozoravaju razna udruženja u našoj zemlji, piše Večernji list BiH. Ovom tematikom se bavio i Centar za društvena istraživanja uz financijsku potporu USAID-a.
Različite osnovice
Naime, iako prema Zakonu o radu FBiH zaposlena žena za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta ima pravo na rodiljski dopust u trajanju od godinu dana, a za vrijeme odsutnosti ima pravo na naknadu plaće, ovo pravo, odnosno primjena Zakona oscilira od županije do županije. Kako se navodi u spomenutoj analizi, županije predviđaju različite osnovice i postotke za obračunavanje naknada umjesto plaće za zaposlene majke rodilje (osnovicu obično predstavlja prosječna plaća u županiji ili ostvarena prosječna plaća žene prije odlaska na rodiljski dopust). U HNŽ-u ove naknade nisu propisane i isplaćivane, a u Posavskoj županiji odlukom Vlade predviđena je naknada za majke koje nisu u radnom odnosu, ali ne i za one koje su zaposlene. “Kod majki koje nisu u radnom odnosu, novčana pomoć kreće se od 15% do 25% prosječne neto plaće ili se plaća kao jednokratna pomoć u vrlo niskim iznosima, koji se obično kreću od 100 do 150 KM. To pravo se ne može ostvariti u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. U SBŽ-u , ovo je pravo propisano, ali se ne ostvaruje. Prema sugovornicima iz Tuzlanske županije, žene - majke rodilje koje su nezaposlene ne mogu više ostvariti svoja prava”, navodi se u analizi.
Jedan od razloga zbog kojih se naknade ne isplaćuju je i pitanje iz kojih sredstava se one trebaju isplaćivati, jesu li to sredstva centara za socijalni rad, županijskih proračuna, zavoda za zdravstveno osiguranje, federalnog proračuna ili neke druge institucije. “U ranijim analizama otvoreno je pitanje trebaju li se naknade umjesto plaće za žene-majke u radnom odnosu financirati iz socijalne zaštite, budući da nisu rezultat socijalne
potrebe ili bi se trebale osigurati u okviru zdravstvenog sustava (točnije, iz zavoda zdravstvenog osiguranja)”, stoji u analizi Centra za društvena istraživanja. Navode kako je model isplate rodiljskih naknada iz Zavoda za zdravstveno osiguranje usvojila Republika Hrvatska. “Mnogi sugovornici, iz resornih ministarstava, i iz centara za socijalni rad, također smatraju da bi ovo moglo biti odgovarajuće rješenje za Federaciju BiH, s obzirom da bi se na taj način stvorio prostor da se više sredstava odvaja za prava poput dječjeg dodatka ili naknada nezaposlenim majkama. Nekoliko sugovornika je naglasilo da je ova naknada, prije izmjena zakonodavstva u domeni socijalne zaštite, pripadala zdravstvenoj zaštiti”, stoji u analizi. Neke od županija poput ZHŽ-a i HBŽ-a već primjenjuju praksu isplate ove vrste naknada iz Zavoda za zdravstveno osiguranje. Međutim, ta se sredstva opet refundiraju iz županijskog proračuna, što nije model koji se navodi u analizi. Naime, ako bi zavodi zdravstvenog osiguranja preuzeli na sebe obvezu isplate rodiljskih naknada za zaposlene (bez refundiranja sredstava), tada se naknade zaposlenim majkama ne bi isplaćivale iz socijalne zaštite. Također, na ovaj način bi se u županijskim proračunima stvorio veći prostor za naknade nezaposlenim majkama.
Migracije trudnica
Inače, neusklađena prava između županija, kao što su pokazala neka istraživanja, dovode do porasta migracija trudnica i rodilja unutar BiH i izvan zemlje. Na primjer, nakon što je ZHŽ uveo naknade za rodilje, zabilježeno je prijavljivanje rodilja iz Hercegovačko-neretvanske županije u ovu županiju. Također, bilježe se migracije iz okolnih županija u Sarajevsku županiju zbog redovitosti isplata, kao i opsega prava, što je potvrdio predstavnik nadležnog ministarstva u ovoj županiji.
