Anegdota kaže da je na jednoj zabavi, spisateljica Margaret Atwood, autorica legendarnog djela „Sluškinjine priče“, u pop kulturi poznatog upozorenja na opasnosti totalitarne i distopijske budućnosti, sjedila pored neurokirurga. „Vi ste spisateljica? Sjajno!“, povika neurokirurg i nastavi, „kad se umirovim, volio bih napisati roman!“ u dovitljivom maniru, Atwood britko odgovori: „Kakva slučajnost“, reče, „kad se ja umirovim, baš bih se voljela okušati u neurokirugiji.“
U modernom svijetu blogova, postova na društvenim mrežama i instant pristupu informacijama, mnogi sebe smatraju piscima i ne shvataju u potpunosti koliko je godina potrebno za brušenje ove vještine i ulaganja da bi se postao dobar pisac. To još više važi za novinare. Novinarstvo je visokoprofilirana profesija koja zahtijeva napredne analitičke vještine, sposobnost da se obradi velika količina informacija, talent da se vidi širi slika, a istovremeno i oko za detalje.
Ova ključna profesija, sa zadatkom da one na pozicijama poziva na odgovornost za njihova djela, pod ozbiljnim je pritiskom širom svijeta. Ljudi su se navikli da prime vijest čim se nešto desi, a istovremeno su se odvikli da plaćaju za tu uslugu. Rezultat toga se osjeti u svim redakcijama – neizmjeran vremenski pritisak, prelazak sa financijski zahtjevnog istraživačkog rada na jeftine izvore tuđih mišljenja, te smanjeni proračuni. Nije onda ni čudo da svake godine brojni principijelni novinari i novinarke daju otkaze iz očaja zbog stanja novinarske profesije. Divim se i poštujem one koji istrajno ostaju vjerni svom pozivu.
Stanje medija je najčešće ogledalo društva u kojem djeluju. Pravne države, države sa niskom stopom korupcije i transparentnom i odgovornom vladom nalaze se na visokorangiranim pozicijama u međunarodnom vrjednovanju slobode medija. U poređenju sa većinom svijeta, države članice EU-a imaju relativno dinamične i neovisne medijske sektore. Međutim, kako je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen naglasila u svom govoru o stanju Unije 2021. godine, ključno je napraviti dalje korake na zaštiti neovisnosti i pluralizma medija.
Revolucionarni europski Zakon o slobodi medija koji je trenutno u zakonodavnoj proceduri u EU-u, donijet će nove zaštitne mjere protiv političkog uticaja na uređivačke odluke i protiv nadzora novinara. Naglasak je stavljen na neovisno i stabilno financiranje javnih medijskih servisa te na transparentnost vlasništva nad medijima i dodjelu državnog oglašavanja. Propisuju se i mjere zaštite neovisnosti urednika i objelodanjivanja sukoba interesa. Zakon će također urediti pitanje koncentracije medija.
Ovo su standardi koje će Bosna i Hercegovina morati usvojiti na svom putu ka Europskoj uniji, uključujući veću transparentnost po pitanju vlasništva medija, financiranja medija, kao i usvajanja zakona o elektronskim medijima. Nadalje, mora se ojačati financijska održivost javnih emitera, njihova nezavisnost i kvalitet. Jačanje slobode izražavanja i slobode medija je jedan od 14 ključnih prioriteta na kojima BiH mora poraditi prije nego je moguće otvoriti pregovore o pristupanju. Nažalost, sloboda medija u BiH je i dalje suočena sa izazovima.
Odluka vodstva Republike Srpske da kriminalizira klevetu predstavlja ozbiljan korak unazad za slobodu izražavanja i medija. Predlagači ovog zakona argumentiraju da je EU-ova kritika ovog prijedloga licemjerna obzirom da je kleveta kriminalizirana u većini država članica EU-a. Na ovo bih prvo odgovorio da se kriminalizirana kleveta generalno smatra zastarjelim institutom, a stručnjaci iz ove sfere i međunarodnih organizacija preporučuju svuda dekriminalizaciju klevete. Postoje bolje zakonodavne metode za rješavanje problematike lažnih navoda. Dodao bih i da se sve svodi na kontekst, a trenutni kontekst medijskih sloboda u Republici Srpskoj govori o ozbiljnim pritiscima na medije.
Visoki zvaničnici Republike Srpske su prijetili ili vrijeđali novinare i medije, kritički nastrojenim novinarima se uništavala imovina, bili su prebijani, a policijske agencije su vršile pritisak nad njima da im otkriju svoje izvore. Takva sredina je neprijateljski nastrojena prema slobodi medija. Slabosti u vladavini prava znači da novinari nemaju ni institucionalnu ni pravnu zaštitu. To je taj kontekst u kojem se predlaže kriminaliziranje klevete.
Iako je fokus boraca za medijske slobode u BiH bio posljednjih tjedana na prijedlogu da se kriminalizira kleveta u Republici Srpskoj, i to opravdano, bitno je napomenuti da prijetnje i pritisak na medije postoje u cijeloj BiH. Postoji i nekoliko istaknutih slučajeva u Federaciji u kojima su političari i institucije koristile svoju moć da napadnu i izvrše pritisak na novinare. Uvrede, prijetnje i ponižavanje novinara potiču javnost da uzmu stvari u svoje ruke. Na prosvjedima pred zgradom Federalnog parlamenta prošlog petka došlo je do neprihvatljivih napada na novinare. Očekujemo da novoformirana Federalna vlada poduzme mjere kojima će ojačati slobodu izražavanja i slobodu medija.
Zabrinjavajuće je vidjeti širom BiH da ne postoji institucionalno procesuiranje prijetnji ili napada na novinare. Prijavljeni slučajevi vrlo rijetko rezultiraju osuđujućom presudom. Brojne vlasti nemaju uspostavljene sustave koji posebno evidentiraju prijetnje novinarima.
Zabrinjavajuća je i tendencija pokretanja parnica kako bi se ušutkali kritičari ili izvještavanje koje ne ide na ruku određenim strukturama. Kako bi spriječili stvaranje okruženja koje tjera novinare na samocenzuru, sudovi trebaju odgovoriti brzim procesuiranjem predmeta klevete i uz dosljednost sudske prakse pri određivanju naknade štete. Zakonodavstvo o slobodnom pristupu informacijama i govoru mržnje ostaje fragmentirano i neusklađeno sa međunarodnim i europskim standardima. Odredbe o zaštiti podataka i pristupu informacijama se još uvijek tumače na način da se primat daje zaštiti osobnog, a ne javnog interesa.
Slobode izražavanja i medija su temelji svakog slobodnog društva. Bosna i Hercegovina treba veće slobode i više napretka na svom putu ka Europskoj uniji. Ostavimo prijetnje, zastrašivanja, pritisak na medije i sve manji prostor za civilno društvo kao nešto o čemu ćemo s mirom čitati u distopijskoj fikciji, a ne nešto što toliko novinara proživljava svaki dan.
