Svijet je stao. Predviđa se da je oko milijardu ljudi ostalo doma, a zbog pandemije smo bili primorani u kratkom roku prilagoditi se novonastaloj situaciji. Obrazovni se sustav preko noći preselio na televizore, kazalište i koncerti na internet, a čak su se i vjerski obredi prenosili videovezom.
Mnogo se toga promijenilo od jučer do danas, no nastavak je to trenda brzih promjena koji nas zapravo prati tijekom posljednjeg desetljeća. Zapitajte se - kakve su bile vaše svakodnevne navike prije deset godina, koje ste uređaje posjedovali i kako ste kupovali stvari. Već tad američki futurist David Houle predvidio je kolaps fizičke maloprodaje i bio je u pravu. Najprije je to potvrdio Amazon, a zatim Airbnb i Uber, koji su postali predstavnici svojih industrija, i to tako da nitko od njih ne posjeduje prodavaonicu, nekretninu ili vozni park, piše 24sata.hr.
Pandemija virusa Covid-19 dodatno je ubrzala tehnološku adaptaciju. Oni koji do sad nisu trebali, ili htjeli, koristiti tehnologiju, sad više nemaju izbora. Može se reći da je potreba za izolacijom pojačala našu potrebu za životom online.
Posjeti liječniku više neće biti isti
Aplikacije na pametnim telefonima, napredne analize podataka i umjetna inteligencija pomažu nam u borbi protiv pandemije kao ništa do sad u povijesti. Međutim, zapravo smo samo zagrebali po površini njihovih mogućnosti i upravo će što efikasnije korištenje tehnologije u budućnosti spriječiti prelazak epidemije u pandemiju.
Zbog pandemije imamo priliku svjedočiti kako neke tehnologije funkcioniraju u suživotu s ljudima. Tu se posebno istaknula telemedicina, za koju se previđa da će postati uobičajeni način posjeta liječniku. Primjer dolazi iz Singapura, gdje je više od milijun ljudi putem aplikacije MaNaDr virtualno posjetilo liječnika. Time je bitno smanjeno kretanje potencijalno zaraženih građana, ali i smanjena šansa ulaska virusa u zdravstveni sustav. Glavna prednost telemedicine je brzina protoka informacija, koje mogu poslužiti za buduća predviđanja kretanja zaraze i njezinu prevenciju.
Tehnologijom protiv čekanja u redu
Starije generacije, koje su uglavnom izbjegavale online kupnju ili bankarstvo, sad uviđaju koliko im takve usluge mogu olakšati život, uštedjeti vrijeme te koliko zapravo nisu komplicirane za korištenje. Cilj svakog tehnološkog sustava je služiti ljudima, i svaka online usluga bit će dizajnirana kako bi je osoba što jednostavnije i intuitivnije koristila.
Tako smo odlaske na tržnicu, što je starijima često i fizički napor, zamijenili online narudžbama s tržnice. Osim proizvoda s tržnice, na kućnu adresu možete naručiti, recimo, domaće kolače i mesarske proizvode. U nekoliko klikova možete posjetiti i svoju banku. Addiko Bank je tako cijelu banku preselila online i kreirala tzv. virtualnu poslovnicu, koja svojim digitalnim sučeljem oponaša stvarnu banku. Kad "uđete" u poslovnicu, dočekat će vas zaposlenica na šalteru, a od usluga vam se čak nudi i opcija podizanja kredita. Ono čega nema, ali što nikome neće nedostajati, jest čekanje u redu.
Higijena će postati prioritet
Još jedna dobra navika koju smo prisvojili zahvaljujući pandemiji je bolja higijena. Nikad više nismo slušali o važnosti pranja ruku kao ovih mjeseci, i to iz usta znanstvenika. Mediji su nam prenosili videozapise, detaljne tekstove i postere o pravilnom pranju ruku te smo naučili da ih trebamo prati najmanje 20 sekundi, i to sapunom, koji je postao naše glavno oružje u borbi protiv virusa, a u Francuskoj je, primjerice, prodaja tradicionalnih krutih sapuna preko noći procvjetala.
Upravo je sapun bio glavno oružje protiv virusa i u vrijeme španjolske gripe, koja je od 1918. do 1920. zarazila četvrtinu ondašnje svjetske populacije, odnosno oko 500 milijuna ljudi. Tomu svjedoče reklame u ondašnjim dnevnim novinama koje ističu da sapun spašava živote.
Naučili smo što su prave vrijednosti u životu
Društvena povezanost glavna je zaštita protiv usamljenosti, a američki sociolog Jonathan Haidt dodao bi i da je glavni faktor našeg zadovoljstva životom. Njegova teorija je da se ljudi ponašaju kao pčele u košnici i da težimo grupnom pripadanju kako bismo imali smislen život.
No virtualno umrežavanje također ima funkciju povezivanja ljudi. John Cacioppo, neuroznanstvenik i stručnjak za usamljenost, ističe da virtualna umreženost može izazvati osjećaj usamljenosti ako je ne znamo pravilno iskoristiti. Odnosno, virtualne interakcije ne smiju biti naš jedini način socijalizacije nego ih trebamo iskoristiti za održavanje odnosa koje primarno njegujemo interakcijama licem u lice. Većina ljudi je prije pandemije prakticirala tekstualnu online komunikaciju, no sad video-pozivi postaju dosljedna zamjena uobičajenim interakcijama, što će mnogima ostati u navici i nakon pandemije.
Nedvojbeno je da će se u našem sjećanju događaji dijeliti na one prije i poslije pandemije, a na nama je da iz ovog iskustva izvučemo pozitivne zaključke, ali i zapamtimo vrijedne lekcije koje smo sad naučili. Pazimo jedni na druge i još neko vrijeme ostanimo doma.
