Ramska zajednica Zagreb, kao zavičajna udruga iseljenih stanovnika s područja današnje administrativne općine Prozor-Rama, u povodu skore 30. godišnjice svojega osnutka i aktivnog djelovanja organizirala je Okrugli stol o temi “Rama - u potrazi za zavičajem”, piše Večernji list BiH.
Izlagači i teme na ovom Okruglom stolu bili su: dr. sc. Vladimir Šumanović – Zločin bez kazne: Rama 1942.; mag. his. Marija Rotim – Uloga supruge u ramskoj gastarbajterskoj obitelji; mag. educ. hist. Mijo Beljo – Prozor 1992.: Uzroci sukoba ABiH i HVO; likovni, književni kritičar i esejist Milan Bešlić – Likovni umjetnici “ramskog kruga”; Petar Lovrić – Rama nakon “pada pod oslobođenje”; Ivan Čuljak – Srce vuče voljenoj Rami i Jozo Rotim – Osnutak i djelovanje Ramske zajednice Zagreb.
Međa Hercegovine i Bosne
Svojim specifičnim položajem svojevrsne razdjelnice geografskog područja između Hercegovine i Bosne širi prostor današnje općine Prozor-Rama, u povijesnom smislu šire područje uz tok rijeke Rama, tijekom dugog niza stoljeća bilo je aktivno područje koje je bilo poprište različitih događaja koji su svojom posljedicom ostali duboko ukorijenjeni u kolektivno sjećanje potomaka domicilnoga ramskog stanovništva koje je najkasnije od prve polovine 16. stoljeća i zadržavanja osmanske vlasti na području Bosne Huma postalo višekonfesionalno. Upravo s obzirom na vlastiti položaj, povijesni razvoj ramskog kraja u osjetnoj mjeri obilježen je stradanjima te posljedičnim masovnim odlascima stanovništva. Povezano s time, slučajevi masovnog odlaska stanovništva sa šireg ramskog područja s velikom sigurnošću mogu se pratiti od druge polovine 17. stoljeća, odnosno od razdoblja trajanja Prvoga morejskog rata koji su vodili Mletačka Republika i Osmansko carstvo. Naime, upravo je rat dvaju spomenutih carstava doveo do prvog zablježenog masovnog odlaska stanovnika ramskog područja koje je zbog obostranog mletačko-osmanskog djelovanja bilo prisiljeno izbjeći s područja Rame na područje cetinske krajine pod mletačkom upravom. Tada je s domicilnim ramskim stanovništvom na područje današnjega Sinja stigla čudotvorna slika Gospe Ramske koja će nekoliko desetljeća kasnije, u razdoblju nakon neuspješne osmanske opsade Sinja i njegove okolice, postati poznata kao Čudotvorna Gospa Sinjska. Odlazak većeg broja dotadašnjih domicilnih stanovnika ramskog podneblja u naknadnom razdoblju nalagao je i potrebu biološke obnove radi čega je do kraja 19. stoljeća prostor Rame pretvoren u područje doseljavanja novih stanovnika koji su pristizali iz smjera Hercegovine i Dalmacije. Tom prilikom novi doseljenici sa sobom su prenosili vlastite kulturne obrasce koji će postati temelj lokalnom kulturnom izričaju koji će u minimalno izmijenjenom obliku ostati sačuvan do suvremenog razdoblja.
U drugoj polovini 19. stoljeća područje Rame, zajedno s ostatkom Hercegovine i Bosne, dogovorom velikih europskih sila postalo je područje koje se nakon više od četiriju stoljeća osmanske uprave našlo pod upravom austrougarske državne zajednice. U tom razdoblju nastavljeno je daljnje doseljavanje stanovništva, što će potrajati do početka Prvoga svjetskog rata kada će navedeni proces privremeno usporiti. U novoj državnoj zajednici Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca i kasnije Kraljevine Jugoslavije privremeno su izostala primjetna kretanja stanovništva karakteristična za prethodno razdoblje. Međutim, početkom Drugoga svjetsko rata specifično ramsko područje ponovno je postalo važnim prometnim čvorištem kretanja različitim vojnim organizacija koje će u svojemu prolasku kroz navedeno područje ostaviti trajan znamen svoje nazočnosti. Razdoblje novoga svjetskog sukoba najveći negativni znamen ostavilo je u razdoblju talijansko-partizanskih sukoba.
Zločin iz 1942.
U srazu s partizanskim snagama na području Rame, talijanska fašistička vojna uprava koristila je praktičnu pomoć četničkih postrojbi s područja Hercegovine koje su u svojstvu “antikomunističke” tijekom listopada 1942. počinile jedan od najvećih pojedinačnih zločina na području Bosne Hercegovine. Tada je tijekom nekoliko dana četničke nazočnosti na području Rame stradalo više od tisuću nedužnih stanovnika. Na taj način Drugi svjetski rat potvrdio je svojevrsnu negativnu tradiciju ramskog kraja kao iseljeničkog područja. Nastavak tradicije odlazaka domicilnog područja nastavljen je i u razdoblju socijalističke Jugoslavije. Novi iseljenički val prouzročen spomenutim djelovanjem državnih vlasti veći broj ramskih žitelja usmjerio je u pravcu Hrvatske, napose Slavonije i šireg područja Zagreba.
Moderni iseljenički val, spomenuti masovni odlasci iz druge polovine 20. stoljeća u većem ili manjem opsegu bili su aktivni do razdoblja 90-ih godina te su nastavljeni i tijekom Domovinskog rata i poraća.
Nažalost, tendencija novih odlazaka stanovništva, prouzročena egzistencijalnim i gospodarskim razlozima, ne usporava ni u najnovijem razdoblju.•
