Srbija je opet pokazala svoje janusovsko lice, izazvavši strah u BiH. Baš u trenutku dok predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sebe i svoju zemlju predstavlja kao neumornog aktera regionalne stabilnosti, pokušavajući nagovoriti čelnike susjednih zemalja da prihvate stvaranje zajedničkog balkanskog gospodarskog prostora, koji je u medijima prozvan mini Schengenom, Vučićev ministar obrane, notorni Aleksandar Vulin, u novoj srpskoj Strategiji obrane i nacionalne sigurnosti Srbiju definira kao vojno neutralnu zemlju koja istodobno, u vojnom smislu, polaže pravo na polovicu teritorija BiH.
Ta proturječnost, naime, proizlazi direktno iz točke 4.3. navedene strategije pod naslovom Očuvanje mira i sigurnosti u regiji i svijetu, u kojoj Srbija po prvi put kao vlastiti prioritet definira očuvanje Republike Srpske, jednog od dva entiteta Bosne i Hercegovine. U toj se točki, koja je odmah izazvala buru u BiH, precizno navodi kako ć e se očuvanje mira i sigurnosti u regiji i svijetu kao obrambeni interes Srbije ostvariti realizacijom nekoliko ciljeva, među kojima je i očuvanje Republike Srpske kao entiteta u sastavu BiH, u skladu s Daytonskim sporazumom i unapređenjem položaja Srba u regiji i svijetu. Pozivajući se na svoje navodno jamstvo Daytonskom sporazumu, kojim je utemeljena poslijeratna BiH, Srbija u novoj obrambenoj strategiji najavljuje nastavak uspostave specijalnih paralelnih odnosa Srbije i Republike Srpske, uz obavezan dodatak o uvažavanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH.
Strateški dokument predstavio Vulin
Riječ je o ambicioznom dokumentu koji na 32 stranice, reciklirajući razne ideje i baveći se različitim područjima, ne pokušava definirati samo obrambenu, nego i vanjskopolitičku strategiju Srbije. Iako je dokument predstavio ministar Vulin, jedan od najskandaloznijih i najratobornijih Vučićevih ministara, koji je u pravilu zadužen i za provociranje susjednih zemalja, nedvojbeno je riječ o aktu iza kojeg stoji Vučić.
Osim što govori o očuvanju Republike Srpske kao o cilju Srbije, u strategiji se u istom smislu govori i o brizi o svim Srbima, gdje god oni živjeli. O kakvoj je točno brizi riječ objasnio je ministar Vulin na zasjedanju Narodne skupštine na kojoj je, bez sudjelovanja opozicijskih zastupnika koji bojkotiraju rad Skupštine, predstavio Strategiju obrane i nacionalne sigurnosti. Prema Vulinovim riječima, država Srbija je sada “prvi put smogla snage i hrabrosti izaći pred cijeli svijet” i kazati što je njezin nacionalni interes. Vulin, naime, među sedam nacionalnih interesa Srbije naglašava očuvanje suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti, očuvanje unutarnje stabilnosti i sigurnosti Srbije i njezinih građana, kao i očuvanje postojanja i zaštite srpskog naroda gdje god on živi.
– Ta rečenica nikad nije našla svoje mjesto pod suncem u povijesti moderne srpske države. Nikada srpska država nije rekla da je njezin nacionalni interes očuvanje života Srba bez obzira na to gdje oni žive. I nikada, kao u dokumentu koji je pred vama, nije rečeno da je Republika Srpska i njezino očuvanje prioritet naše vanjske politike. Država Srbija tako vrlo jasno kaže što je nacionalni interes i što se mora braniti. Prije nas kao da se nitko toga nije sjetio. Prošla strategija rađena je 2009. godine. Sljedeći interes je očuvanje nacionalnih manjina, njihova kulturnog, vjerskog i povijesnog identiteta, očuvanje mira i stabilnosti u regiji i svijetu, europske integracije i članstvo Srbije u Europskoj uniji, ekonomski razvoj i ukupni prosperitet, kao i očuvanje životne sredine i resursa Republike Srbije – objasnio je Vulin zastupnicima u Skupštini naglašavajući da se svaki nacionalni interes ostvaruje putem realizacije ciljeva, a za svaki cilj u strategiji se navode i mjere za njegovo ostvarenje.
Strategija obrane i nacionalne sigurnosti usmjerava razvoj normativnih, doktrinarnih i organizacijskih dijelova sustava obrane, planiranje i financiranje obrane i angažiranje resursa obrane Srbije. Strategija, nastavlja Vulin, sadrži stajališta o sigurnosnom okruženju, identificira izazove, rizike i prijetnje, sve što je od značaja za obranu, utvrđuje obrambene interese i ciljeve, strateški koncept obrane, strukturu i načela funkcioniranja obrambenog sustava, kao i način provedbe strategije. A strateški sustav obrane Srbije, kaže Vulin, temelji se na modelu totalne obrane. Iako se model totalne obrane i ranije spominjao, na tom planu se ništa nije napravilo, žali se srpski ministar obrane najavljujući uvođenje vojne obuke stanovništva i izgradnju sustava u kojem će, pored male i dobro opremljene profesionalne vojske, svaki građanin Srbije, u skladu sa svojim mogućnostima, zdravstvenim i obrazovnim, imati pravo i obavezu sudjelovati u konceptu obrane zemlje. – Neće svi nositi oružje, ali itekako ima prostora za svakoga, objašnjava Vulin, koji je svojedobno izbjegao vojnu obavezu – a onda još i lagao da je vojni rok služio u pješaštvu – naglašavajući kako tako Srbija ponovno brine o vlastitoj sigurnosti jer se, kako se naglašava u strategiji, “oružana agresija na Srbiju u sljedećem razdoblju ne može isključiti”.
U strategiji se, dakako, ističe i da je za Srbiju kosovska nezavisnost “apsolutno neprihvatljiva”. Vulin inzistira i na vojnoj neutralnosti Srbije, iako se u inače konfuznom strateškom dokumentu spominje suradnja Srbije s NATO savezom, i to kroz Partnerstvo za mir, ali i suradnja s tzv. istočnim NATO-om, odnosno Organizacijom dogovora o kolektivnoj sigurnosti, koja okuplja šest zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, na čelu s Rusijom, s obzirom na to da Srbija, kada je o vanjskoj politici riječ, i dalje pokušava sjediti na dvije stolice. Iako pregovara o ulasku u EU, i dosad je otvorila ukupno 17 pregovaračkih poglavlja, što znači da bi svoju vanjsku politiku trebala usklađivati s vanjskom politikom Europske unije, Srbija je u isto vrijeme potpisala i sporazum o slobodnoj trgovini s Euroazijskom ekonomskom unijom, koju čine Rusija, Armenija, Bjelorusija, Kazahstan i Kirgistan – a riječ je o projektu kojim ruski predsjednik Vladimir Putin pokušava stvoriti konkurenciju Europskoj uniji. Ministar Vulin pritom uvjerava kako Srbija zapravo vodi “balansiranu” politiku suradnje i sa Zapadom i s Istokom.
Ključni akter nestabilnosti
Nova obrambena strategija Srbije izazvala je oštre reakcije u BiH. Predsjedavajući predsjedništva BiH Željko Komšić smatra da Srbija odlukom da pitanje statusa Republike Srpske uvrsti u svoju Strategiju obrane i nacionalne sigurnosti grubo prekršila teritorijalni integritet i suverenitet BiH, pozivajući predsjednika Vučića da ne dopusti da se takva odredba nađe u konačnoj verziji strategije, jer bi to bilo zadiranje u suverenitet BiH i čin otvorenog neprijateljstva prema BiH. Prema njegovim riječima, Srbija je sukladno Daytonskom sporazumu dužna poštovati teritorijalni integritet BiH, nad kojom Srbija “nema nikakve ovlasti”, najavljujući da će države članice NATO-a i potpisnice Daytonskog sporazuma “vrlo brzo doći na granicu na Drini kako bi spriječile baš takve srpske maštarije”.
– BiH treba i postat će članica NATO-a upravo radi planova Srbije kojima se iskazuju pretenzije prema dijelu teritorija suverene BiH – poručuje Komšić, kojem su se u osudi nove obrambene strategije Srbije pridružile i bošnjačke stranke u Sarajevu, dok je za Banju Luku uključenje Srba izvan Srbije i Republike Srpske u strategiju Beograda – važno i logično. Srbija se novom obrambenom strategijom ponovno potvrdila kao ključni akter regionalne nestabilnosti. U ovom je slučaju, iako za sebe tvrdi da je vojno neutralna zemlja, istaknula vlastite vojne i obrambene ciljeve u susjednim državama – svugdje gdje žive Srbi – osobito apostrofirajući Republiku Srpsku, koja je najvažnija stečevina krvavih i agresivnih ratova što ih je Srbija devedesetih godina povela protiv svih republika bivše Jugoslavije, osim Makedonije. Srbija svoju brigu za očuvanje Republike Srpske opravdava pozivajući se na svoje jamstvo Daytonskom sporazumu, premda Srbija nije nikakav jamac tom sporazumu (baš kao što to nije ni Hrvatska), koji je samo morala potpisati kao zemlja koja je aktivno sudjelovala u ratu u BiH.
