Je li vam poznata scena u kojoj stranac naleti na vas u prolazu i slučajno vas gurne, a vi ste ti koji se ispričavate? Iako niste ni krivi ni dužni?
Onda je ovo tekst za vas. Zacijelo ste osoba koja se uvijek ispričava i ima potrebu izreći: Žao mi je, čak i u situacijama koje to
Lijepo da ste usvojili manire bontona koje su vas učili od malena da se uvijek treba ispričati kada napravite nešto ružno, no ne ne zahtijevaju. uvijek i svima. Znate li gdje treba povući crtu?
Nekim je ljudima teško priznati da su pogriješili pa im preko usta to "Oprosti", gotovo nikad ne pređe. Nije rijetkost da neki ljudi imaju potrebu stalno se ispričavati, no, to nije dobra navika.
Stalno djelujete kao da ste krivi
Vjerovali ili ne, ako se ispričavate za svaku sitnicu, ljudi će misliti da ste krivi za nešto. Iako su vaše intencije moralne i "čiste", u tuđim očima ćete pasti "na niske grane". Nije do vas, do drugih je. Ipak, izbjegavajte.
Nepotreban teret
Nositi teret drugih na svojim leđima stalno nije nimalo zahvalna uloga. I lako se možete slomiti, iako se smatrate itekako snažnom osobom. Stalne isprike za najmanje sitnice mogu djelovati na vas tako da se s vremenom počinjete pitati što to stalno radite krivo kada toliko puta morate svakome reći oprosti? Ne nosite tuđe terete na svojim leđima, neki ih nosi sami. Ne ispričavajte se stalno, posebice ne onima koji su krivi, a vas pokušavaju navesti da snosite krivicu.
Iritantno je
Znamo, pristojno je. I lijepo je čuti te riječi isprike i to da priznajete pogrešku. Ali sitnice koje smo već spominjali ne zahtijevaju stalne isprike. To može biti jako iritantno, posebice osobama koje su čestou vašem društvu i svjedoci su vašeg ponašanja
