“Kap po kap kapa
Povijest u rumeni ponor
Vječnosti
A Brijeg moj umiva stopala svoja u ruju
Pepela bratskog i
Zore Hrast poškropljen krvlju i Gospa - ona u plavom - Širokobriješka - nad Brijegom na straži stoje…“, napisao je fra Janko Bubalo o širokobriješkom hrastu ispred crkve na Širokome Brijegu koji već stoljećima odolijeva jakim hercegovačkim burama, ništa mu nisu mogle neprijateljske granate, opstao je i u hercegovačkome kršu, uspješno se borio s nedostatkom vode...
Opjevani hrast
O njemu su ispisane priče, opjevan je u pjesmama, a bio je i inspiracija za mnoge likovne umjetnike. Prema mišljenju pokojnoga fra Voje, koji je to nekada rekao ili pak negdje zapisao, a fra Vojo je inače bio biolog, hrast na Širokome Brijegu star je najmanje 300, a vjerojatno i 500 godina. Kako sada izgleda, preostaje mu, starome hrastu, još dosta godina, možda i stoljeća.
Nema pouzdanih podataka, ali se spominje kako je ranije sv. misa, dok nije bilo crkve, služena pod ‘redom oraha’, koji su se protezali po rubovima Brijega. Kada je to zabranjeno, onda je to činjeno pod grandioznim hrastom, koji je postao simbol dolaska franjevaca na Široki Brijeg, piše Večernji list BiH. Kada bi mogao progovoriti, otkrio bi da se pod njegovom krošnjom reklo milijune sv. misa. Pamti mnoge svećenike, biskupe, političare koji su pod njegovom krošnjom bili počasni gosti. Pamti i napade raznih neprijatelja. Pamti i krv mučenika i još mnoštvo toga.
Sv. mise su govorene stotine godina, a posljednjih 7-8 godina, debelu hladovinu hrasta, zamijenila je suvremena pozornica, koja se postavlja za sve važnije događaje pred crkvom.
Neuništivi hrast
“Ogradom oko hrasta, sačuvana je razina Brijega, ona koja je bila prije izgradnje crkve. Hrast se oduvijek njegovao i to se čini i danas. Biolozi daju svoje mišljenje i on se danas tretira po njihovim preporukama. Mi fratri smo se uvijek prema njemu odnosili s poštovanjem i to činimo i danas. Bilo je, primjerice, u njegovim šupljinama pčela, ali su i one bile od nas zaštićene. Ne bi ih dirali“, kaže fra Vendelin Karačić.
Poznati širokobriješki hrast, kažu da su mu korijeni iz ravne Slavonije, opstao je toliko godina u kršovitoj Hercegovini koja oskudijeva vodom i zemljom
