Rezultati izbora iz 2018. godine još su jednom zorno potvrdili kako Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH, Stranka demokratske akcije (SDA) i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i dalje imaju uvjerljivo najveće povjerenje hrvatskog, bošnjačkog, odnosno srpskog biračkog tijela, piše Večernji list BiH.
Kriza, dogovori...
Bez obzira na to što su neke od njih na tim izborima nastupale u određenim koalicijama, jasno je kako upravo ove tri stranke imaju izborni legitimitet svojih naroda, a ako se njihov izborni rezultat promatra zajedno, onda se sasvim sigurno može govoriti i o većinskoj izbornoj volji građana. Međutim, ni prije, a ni nakon ovih izbora, tri stranke nisu uspjele pronaći model suradnje koji bi jamčio napredak ili barem izbjegavao stalne krize i tenzije na političkoj sceni. Iako su pred sobom imale prilično jasnu situaciju, za uspostavu nove izvršne vlasti na državnoj razini trebalo im je više od godinu dana, a sve su šanse da će entitet Federacija BiH i u treću godinu izbornog mandata ući bez uspostave nove vlasti. Teško je i nabrojiti sve povode i razloge zbog kojih su protekle dvije godine odnosi triju vodećih nacionalnih stranaka zapadali u krize, a država u blokadu. U svim tim prijeporima, uz svoje nacionalne predvodnike, stajale su i ostale političke stranke, tako da se nikoga ne može amnestirati od odgovornosti za nezavidnu političku situaciju u kojoj se BiH danas nalazi. Nekoliko je, ipak, pozitivnih pomaka napravljeno i oni bi mogli biti pokretač rješenja i za druga ključna politička pitanja u zemlji. Najvažniji je, svakako, mostarski sporazum između HDZ-a i SDA, koji su prihvatili i partneri iz SNSD-a. Usvajanjem izmjena Izbornog zakona BiH, kojima se nakon 12 godina omogućava održavanje lokalnih izbora u Mostaru, spomenuti sporazum dobio je i svoju konkretnu provedbu. Konsenzus postoji i o nastavku europskog puta BiH, iako istupi nacionalnih lidera pokazuju da ne gledaju baš istovjetno na taj proces i njegovu dinamiku. Odgovor na zdravstvenu krizu zbog pandemije koronavirusa također je pokazao određenu razinu koordinacije i želje za suradnjom, kao i aktivnosti na ublažavanju ekonomskih posljedica krize. Djelomično je deblokirano i imenovanje rukovoditelja državnih institucija, rad Elektroprijenosa BiH i ispunjene su neke međunarodne obveze koje su stajale pred BiH.
Puno problema
Sve to je, ipak, nedovoljno. HDZ, SDA i SNSD moraju uspostaviti međusobno povjerenje i pristupiti rješavanju ključnih problema koji onemogućavaju funkcioniranje države. Šanse za to značajno je umanjio SDA prijevarom s izborom članova Središnjeg izbornog povjerenstva BiH te stalnim koketiranjem s formalno oporbenim srpskim i bošnjačkim strankama, a iza leđa onih s kojima su formirali Vijeće ministara - HDZ-om i SNSD-om.
Dakle, problem imenovanja SIP-a ostaje i dalje kao ozbiljna prepreka pozitivnim procesima u odnosu vodeće hrvatske, bošnjačke i srpske stranke. Tijesno je s tim povezano i pitanje održavanja lokalnih izbora, ali i izborne reforme koja bi, sukladno i mostarskom sporazumu, trebala biti provedena do kraja iduće godine. To je za Hrvate pitanje svih pitanja. Srbi su, pak, mnogo zainteresiraniji za reformu pravosuđa, i to u kontekstu prisutnosti stranaca u Ustavnom sudu BiH te poštivanju autonomije RS-a. Bošnjacima je stalo do imenovanja federalne vlasti, popune Ustavnog suda FBiH te prihvaćanja ugovora između države BiH i Islamske zajednice. Žele i nacionalnu preraspodjelu pozicija u državnoj vlasti, i to temeljem proporcionalne zastupljenosti u bh. populaciji. Za sve to potreban je međustranački dijalog i povjerenje, a toga je za sada vrlo malo. •
