Često viđamo djecu, čak i bebe, kako se zabavljaju smartphoneima, tabletima i sličnim uređajima s ekranima. Fascinirani smo kako brzo uče kad vidimo kako “odmah znaju gdje treba uključiti”, kako “odmah listaju virtualne stranice”, piše Večernji list BiH.
Divimo se i njihovu poznavanju engleskog jezika u tako ranoj dobi. No, koliko je to smisleno, preporučljivo i korisno za dijete ako, uz to, nije u stanju komunicirati na materinskom jeziku? Koliko je korisno ako ono taj jezik ne upotrebljava u komunikacijske svrhe nego samo mehanički, ponavlja riječi i pjesmice bez razumijevanja? Svjetska zdravstvena organizacija i Američka pedijatrijska akademija navode da djeca do dvije godine uopće ne bi trebala biti izložena tehnologiji, djeca od 3 do 5 godina moraju imati ograničenje na jedan sat dnevno, a od 6 do 18 godina dva sata dnevno.
Usporen razvoj govora
Roditelji koji se brinu da im djeca provode previše vremena pred ekranima doista imaju razloga za brigu. U stručnoj terminologiji psihoterapeuta postoji novi izraz “ekranizam” koji je rezultat znanstvenih spoznaja o negativnom utjecaju ekrana na mozak. Problema ekranizma i njegove raširenosti u BiH dotakla se u nedavnom razgovoru za portal Buka.ba o neurofeedback terapiji Ankica Baković, psihologinja, psihoterapeutkinja i voditeljica Centra za mentalno zdravlje u Livnu. ”Ono što vam mogu odgovorno reći, a i moji kolege neuropedijatri iz cijele BiH, povećao nam se broj djece s ekranizomom. To su djeca koja su većinu vremena izložena ekranima. Ekranizam je jako sličan autizmu i te dvije dijagnostičke slike nama stručnjacima čak je i teško razlučiti”, istaknula je Baković. Prema njezinim riječima, ono što prati i jednu i drugu dijagnostičku sliku je usporeni govorno-jezički razvoj, perseveracija, ponavljanje određenih riječi u govoru iz klipova, crtića koje su djeca gledala, bez jasnog razumijevanja tog sadržaja. “Sve je veći broj djece za koje ne možete točno utvrditi kojim jezikom govore jer govore nekom mješavinom stranih jezika s ovim našim. Roditeljima kažem da su im djeca kao posvojena jer ne govore materinskim jezikom. Tako želim roditelje potaknuti da se osvijeste da materinski jezik mora biti primaran, da to ne smije biti jezik s nekim stranim naglascima i riječima”, kazala je Baković i dodala kako roditelji misle da je izloženost ekranima edukativna i da je divno ako njihovo dijete preko sadržaja na stranom jeziku uči jezike. To jest pohvalno, ali ako je u jednakoj mjeri izloženo i materinskom.
Slično autizmu
“Slična je dijagnostička slika i kod autizma, koja se očituje u sanjarenju. Budući da djeca provode puno vremena ispred ekrana, u njihovu mozgu je povećan rad alfa-valova, a oni su dominantni onda kada je dijete, kako mi volimo kazati, “u svom svijetu”. Ekranizam razvija istu kliničku sliku kao i autizam. Tako da nam se javlja mnogo djece s prividnim autizmom, rezultiranim dugim boravkom za ekranom. Od malih nogu djeci se daju telefoni, premalo se izravno radilo s njima i tako se sprječava kognitivni razvoj djeteta”, kazala je.•
