Nogomet jeste povod okupljanja, ali to je već odavno postao društveni događaj koji vremenski pokriva skoro cijelo ljeto, a što se tiče prostora on je već odavno izišao iz okvira širokobriješkog prostora. Ovih dana, na prostorima Osnovne škole u Klancu je i staro i mlado, i oni koji vole nogomet, ali i oni kojima je to posljednja stvar na svijetu. Tu dolaze da vide dobru igru, ali i da vide prijatelje, a zašto ne, i da budu viđeni. Dolazi se i na pivo i ćevape. Tu se okupljaju susjedi i poznanici, a tu, tako sam čuo, mladi zakazuju i “randese”. Nije onda ni čudo što se svaku večer na igralištu Osnovne škole okuplja tisuće osoba. Ne, nama zabune, tisuće u samom početku, a u završnici će ovaj broj biti i višestruko veći. Eh, da je barem tako na Premijer ligi BiH?
Dok jedni pijuckaju svoje pivo, ne obazirući se na događanja na sportskom terenu, drugi brižno prate svaki potez njihovih nogometnih miljenika, plješćući na svaki dobar potez, ali i vičući: “Što uradi Ivane ko da su ti obe noge live”, premda je nekima i lijeva noga jača strana.
“Tu sam od početka, više od dva desetljeća. Nekada sam gledao sve utakmice, a danas dođem ponekad. Doduše, kada moji Biogračani igraju ne propuštam utakmicu. Danas to rade odlično. Ranije sam i vodio momčad, a sada to rade mlađi”, kaže Ikas koji je ušao u osmo destljeće svoga života. “Ja bih odmah naplatio”, kaže mi konobar, nakon što je na naš stol donio nekoliko piva i ćevapa tvrdeći kako ne može sve pamtiti jer se gosti mijenjaju velikom brzinom. Dok konobari pokušavaju zadovoljiti potrebe gostiju, oni koji spremaju jelo “u goloj su vodi”. Kako ne bi i bili kada, premda je večer, temperatura ne spada ispod tridesetog podjeljka. Kako je tek njima iza štednjaka?
“Mi svake večeri ispečemo tridesetak kilograma mesa, uglavnom ćevapa. Toliko urade i u drugoj radnji. A vruće je, ali izdržat ćemo još ovo do Gospojine”, kaže djelatnik iz pečernjarnice. Kako su nam potvrdili sa stola koji rukovodi ovim procesom, sada je završnica natjecanja po skupinama. Sve, osim finalnog susreta, treba biti završeno prije devetnice Velikoj Gospi. Dok se Zvone brine da sve proteče prema protokolu, Marinko za mikrofonom izvještava publiku o svim događajima. Od toga tko je postigao gol, dobio žuti karton, na kojem su mjestu po bodovima, po fer playu i tako redom. Sve je u savršenom redu, a tehnika, “posljednji krik znanosti”. “Nema tu problema, naš Ivo je pravi stručnjak za statistiku, vodi se to kao i na Euroligi”, objašnjava prvi glas Širokog Brijega Marinko. Ništa nije prepušteno slučaju, tu je i Ilija sa svojom torbom i potrebnim sredstvima za hitnu pomoć. Svojom rutinom on to sanira u kratkom razdoblju. Ako bi se, ne daj Bože, dogodila neka teža ozljeda, vozilo hitne pomoći je spremno.
“Sada u ovoj fazi nema žešćih startova pa ni ja nemam previše posla. A u završnoj fazi, bude toga”, kaže Ilija.
Stolovi su puni, pune su i tribine, a okolo šetaju oni mladi. Malo šetaju, a onda za stol pa malo povire i na igralište, posebice kada su njihovi na rasporedu, onda cure i bolje navijaju od muških. Većina stolova, barem onih koji su u malo većoj sjeni popunjena je upravo mladima.
“Tko igra?”, pitam ih. “Ma, mi se ovdje ne zamaramo time. Ovdje se sastajemo skoro svaku večer za ovim stolom, a tko igra i koliki je rezultat pročitamo sutra u Večernjaku. Nekada i odmah uvečer pogledamo rezultate na portalima. Ovdje smo da uživamo u društvu i dobrom piću i hrani”, tvrdi poznati Širokobriježanin Breki. Ima tu zabave i za one najmlađe. Pored toga što mogu uživati u dobrom nogometu, ali i sladoledu te prženim grickalicama, oni često “razbace partiju nogometa” – na male. A kada veliki utihnu, najmlađi “razbace” i na središnjem igralištu.
“Stigli smo večeras iz Zagreba i nismo htjeli propustiti odlazak u Klanac. Lijepo je ovdje na zraku, ali i među svijetom, uživam i ja, ali nije teško natjerati ni moju ženu i malog da pođemo na večernji izlazak upravo ovdje”, kaže gost iz Zagreba, naravno ima tu i korijena koji ga na to vuku.
Zaboravismo na nogomet, kao i jedan, ne baš mali broj posjetitelja. Nećemo o rezultatima, ali da vam prenesem što se priča. Kočerin i Desna obala su favoriti ove godine tvrde neki od posjetitelja. Nisam provjeravao je li to govore zato što su rodbinski vezani za ta dva kluba ili ih je baš dojmila njihova igra. Ljuti Dolac i Turčinovići - komentiraju dalje moji sugovornici - oni jesu nekada bili dominantni, ali su se malo zasitili nogometa, da ne kažemo pobjeda. No, oni su uvijek jaki i mogu poremetiti planove i onima koje računamo da su najbolji.
Suci, oni su na utakmici koju sam gledao ostali nezapaženi. Nije bilo reagiranja na njihove odluke, nije baš da nije nitko viknuo: “Imaš li ti oči?”, ali sve je uglavnom bilo uredu.
“Ima nas nekoliko iz svih krajeva. Nemamo baš većih problema u vođenju utakmica, barem zasada. Vjerujem da će tako biti i do finala. Uostalom, ljudi, a i oni mladi su shvatili da je to samo igra”, kaže jedan od mladih sudaca.
Kako bi sve bilo u stilu velikih turnira tu je i tombola. Dvije mlade djevojke, svojim umijećem i šarmom, pokušavaju uvjeriti kupce da baš ta tombola dobiva renault, glavni zgoditak, a ima još primamljivih dobitaka.
Tako je nogomet, najglavnija sporedna stvar na svijetu u Širokom Brijegu, postao brend koji traje mjesecima i okuplja, da još jednom ponovim, i nekoliko tisuća osoba svaku večer na igralištu i oko njega pred Osnovnom školom u Klancu.
“ Dođem i ja kada stignem. To je događaj koji okuplja Širokobriježane, a već je dostigao razinu i način na koji je samoodrživ zahvaljujući isključivo voditeljima ovog projekta”, rekao je Miro Kraljević, prvi čovjek grada Širokog Brijega.
