Daytonski mirovni sporazum postao je tema prijepora od trenutka kada je potpisan. I danas je teško pronaći dodirne točke između predstavnika triju naroda, ali i građana. Za jedne - srpski narod - Daytonski sporazum je donio naznaku rješenja nacionalnog pitanja s uspostavom RS-a. Bošnjacima i Hrvatima mirovni sporazum donio je grč u odnosima i stalne tenzije koje su kulminirale projektom SDP-a kojim su Hrvati izgurani iz vlasti čime je poremećeno 'sveto trojstvo' iz Daytona. Član Stručnog tima IDPI-ja Milan Sitarski u intervju za Večernji list BiH kaže kako to vidi ključnim problemom današnje BiH.
* Je li moguć konsenzus o preustroju političkog sustava 20 godina poslije Daytona? Je li to, po vama, realnost ili zavaravanje?
Nadamo se da je ovoga puta realnost, a tome cilju je usmjerena i naša konferencija. Smatramo da je previše često postizan konsenzus isključivo na načelnoj razini, a kad bi se prešlo na prve korake njegove praktične primjene, vidjelo bi se da je njegovo postojanje varka. Zato smo fokusirani na mapiranje realnih mogućnosti konsenzusa o preustroju ustavnog poretka koji jedino mogu dostići domaći politički akteri koji uživaju neporecivi legitimitet unutar svojih konstitutivnih naroda, a time i na razini cijele BiH. Pored njih, medijske kuće koje dominiraju javnim prostorom i kreiraju javno mnijenje, mogu učiniti taj konsenzus lakše provedivim, ali i suprotno, opstruirati njegovu provedbu koja je i do sad izostajala zbog nepovoljne društvene klime. U svakom slučaju, presudni su domaći akteri, dok inozemni mogu njihov konsenzus podržati, ali ga ne mogu umjesto njih postići ni provesti.
* U kojem pravcu vidite iskorak za postizanje suglasja?
U novije vrijeme, ohrabruju naznake političke marginalizacije snaga koje su zastupale unitarističke politike i programe, suprotne duhu važećeg Ustava BiH i njezinog društveno-političkog realiteta i povijesnog nasljeđa. Ohrabruje i činjenica da je vladajuća većina na razini FBiH proširena strankom koja se, uživajući podršku znatnog broja Bošnjaka, već duže vrijeme protivi bilo kakvom obliku biranja hrvatskih političkih predstavnika od strane Bošnjaka.
* Već dva desetljeća traju prijepori oko Daytonskog sporazuma. Jedni traže njegovu promjenu, drugi nadogradnju, treći zadržavanje stanja. Što je rješenje?
Rješenje je usklađivanje teksta Daytonskog ustava, pa i Izbornog zakona, sa samim duhom Ustava koji je po svojoj prirodi neporecivo federalistički i konsocijacijski, a opet je i originalan kao što i priliči BiH kao specifičnoj pluralnoj zajednici konstitutivnih naroda i svih njenih građana. Do sad je više puta slovo ustavnog i zakonskih tekstova, uslijed njegove djelomične nepreciznosti, tumačeno na način koji je ugrožavao temeljnu ustavnu kategoriju konstitutivnosti naroda, a prije svega s njom usklađeno načelo legitimnog političkog predstavljanja. Status quo bi stoga nosio rizik ponavljanja takvih situacija i njima izazvanih kriza, a radikalna promjena Ustava bi suočila zemlju s nemogućnošću usvajanja novog, tako da mi za konsenzusom tragamo upravo u domenu nadogradnje Ustava u onim segmentima gdje se on pokazao podložnim neadekvatnim tumačenjima.
* Visoki međunarodni predstavnik Valentin Inzko je u obraćanju Vijeću sigurnosti UN-a istaknuo kako je napredak u BiH moguć jedino sa striktnom primjenom Daytonskog sporazuma. Kako na to gledate?
Slažemo se da Daytonski sporazum treba striktno primijeniti, prije svega u smislu onemogućavanja zloupotrebe njegovih temeljnih načela vezanih uz konstitutivnost naroda izraženu i kroz način izbora i funkcioniranja pojedinih tijela vlasti - prije svega Predsjedništva BiH i domova naroda na državnom i entitetskim razinama.
* Isti koji se pozivaju na očuvanje Daytona istodobno negiraju njegovu bit o tri naroda i druge koji tvore BiH. Je li realno očekivati ukupni napredak zemlje ako nije ostvarena temeljna jednakopravnost sva tri naroda?
Naravno da nije realno, pa stoga i jesmo fokusirani na postizanje provedivog konsenzusa o modalitetima institucionalnog osiguravanja te jednakopravnosti. Na tom putu nas ohrabruje činjenica da su još u listopadu 2013. vodeći političari ove zemlje, među kojima je i dio panelist naše konferencije, postigli konsenzus o principu da jedan narod ne treba drugome birati političke predstavnike, ali nas i brine činjenica da taj konsenzus nije proveden i konkretiziran zbog nepovoljne društvene, prije svega, medijske klime. Zbog toga smo ovog puta u priču o postizanju i provedbi konsenzusa uključili i predstavnike vodećih medijskih kuća.
