Svoje glasove u dijaspori i BiH traži i koalicija Spremni. Njezin nositelj Draženko Kožul u intervju za Večernji list BiH ističe da se koalicija zauzima za popravljanje pozicije Hrvata u BiH i uspostavu njihova entiteta.
Kakav je položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini danas?
Republika Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazuma ima pravo brinuti se o Hrvatima u BiH. Danas imamo situaciju da se o Srbima u BiH brine Republika Srpska, a o Bošnjacima Federacija BiH, dok su Hrvati gotovo u svim područjima ostali obespravljeni i svedeni na status nacionalne manjine. Nažalost, i Republika Hrvatska pridonijela je svojom politikom da se takvo što dogodi i smatram to nedopustivim. Dosadašnje vlade su napravile brojne nepravde, kako prema Hrvatima u Hrvatskoj tako i prema Hrvatima u BiH te hrvatskom iseljeništvu.
Obespravljenost Hrvata u BiH se najviše očituje kroz Izborni zakon koji pridonosi majorizaciji Hrvata i rezultira time da predstavnike hrvatskog naroda u BiH u konačnici biraju političke elite druga dva naroda. Danas imamo paradoksalnu situaciju da se u unutarnje stvari BiH svi više miješaju od Hrvatske, iako je ona po Daytonu čuvar konstitutivnosti Hrvata u BiH. To smatram nedopustivim.
Kako bi se, po vama, moglo riješiti pitanje Hrvata u BiH i kakve posljedice može imati njegovo nerješavanje?
Formiranje hrvatskog entiteta sigurno ne bi značilo destabilizaciju BiH jer BiH kakvu danas gledamo je u potpunosti razjedinjena. Potpisivanjem Daytona Hrvati su se našli u neravnopravnom položaju jer su njime stvorena dva entiteta za tri naroda. Stoga bi uspostava hrvatskog entiteta značila uspostavu ravnoteže. Ono što je sigurno je da Hrvati jasno moraju artikulirati svoje interese i za njih se boriti.
Koji bi to interesi konkretno bili?
Ono od čega se ne smije odustati jest zahtjev za uspostavom kanala na hrvatskom jeziku unutar javnog RTV servisa te zahtjev za izmjenom Izbornog zakona kako bi se spriječilo preglasavanje Hrvata kao malobrojnijeg naroda.
S obzirom na predstavljenost Hrvata u Hrvatskom saboru, smatrate li da se njihov glas dovoljno čuje?
Nažalost, Hrvati su obespravljeni i prilikom izbora za zastupnike u Hrvatski sabor. Velika nepravda je napravljena kada su smanjili broj zastupnika iz dijaspore u Saboru s dvanaest na samo tri. Ta su se tri zastupnika u protekle četiri godine samo sedam puta javila za riječ, a ni jednom nisu spomenuli Hrvate u BiH ili iseljenu Hrvatsku, i smatram da je i na toj razini vidljiva velika blokada. Broj birališta u dijaspori za zastupnike u Hrvatski sabor također je smanjen kako bi se Hrvatima otežalo biranje zastupnika i uskratilo njihovo građansko pravo i slobode. Prema tome, nužno je inzistirati da se birališta vrate po županijskim središtima, a ne da su aktivna u četiri grada - Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i Tuzli. Broj zastupnika se treba povećati proporcionalno broju prijavljenih birača kojih ima 410.000, što je nepravedno u odnosu na broj zastupnika nacionalnih manjina kojih je osam.
Goruće je pitanje unutar braniteljske populacije odnos Hrvatske prema pripadnicima HVO-a. Možete li nam reći vaš stav o tome?
Prilikom agresije na Hrvatsku veliki broj državljana BiH i iseljene Hrvatske je dobrovoljno došao u RH, veliki broj njih se dobrovoljno javio za obranu RH, a potom su se, prilikom agresije na BiH, vratili u obranu BiH i tako ostali zakinuti za svoja prava u Hrvatskoj, što, također, smatram nedopustivim. Ja kao pripadnik HVO-a nemam apsolutno nikakva prava u RH kao branitelj. A znamo da se Hrvatska neovisnost branila ne samo na području RH, nego i na području BiH.
Ako budete izabrani za zastupnika u Hrvatskom saboru, za što ćete se zalagati?
Zalagat ću se da se glas iseljene Hrvatske jače čuje i da matična država doista sluša potrebe dijaspore i raseljenog naroda. Ne smijemo zaboraviti da su Hrvati iz dijaspore jedan od najvećih ulagača u Hrvatsku s jednom milijardom i četiristo milijuna dolara. Nažalost, taj novac se u Hrvatskoj ne koristi za razvoj gospodarstva nego za puko preživljavanje članova njihovih obitelji. Žalosno je da Hrvatska danas okreće leđa BiH u mnogim pitanjima. Dok je BiH bila glavni izvozni partner Hrvatskoj, odnosi su bili dobri, danas kada je financijski oslabila, ni Hrvati u BiH nisu zanimljivi pa im se okreću leđa u mnogim pitanjima. Danas, također, imamo paradoksalnu situaciju da migranti iz arapskih zemalja lakše ulaze u zemlju nego Hrvati iz BiH. Zalagat ću se da se prekine taj maćehinski odnos Hrvatske prema Hrvatima u BiH. Uzajamna pomoć matične države i Hrvata u svijetu pridonijela bi i brzom gospodarskom oporavku Hrvatske, a samim tim i Hrvata u BiH da svoje proizvode mogu preko RH plasirati na tržišta EU.
