Osnovana je u garaži, a danas ima 200 zaposlenih - tako se ukratko može opisati mostarska tvrtka NSoft koja je postala jedan od najpoželjnijih poslodavaca u BiH. Osvaja globalno tržište, a klijenti su joj s triju kontinenata, iz 25 država svijeta, piše Večernji list BiH.
Ove godine NSoft je proglašen najbrže rastućom IT tvrtkom u jugoistočnoj Europi prema istraživanju revizorske i konzultantske kuće Deloitte. Bave se izradom softvera za kladionice i igrama na sreću.
Prije devet godina vlasnik i osnivač Igor Krezić započeo je ovu pozitivnu priču u svojoj garaži. Imao je jednog zaposlenika kojemu je plaću osiguravao tako što je on sam radio u drugoj kompaniji. Sve je počelo s jednim klijentom kojeg su naposljetku izgubili i prošli trnovit put do novih. Prije četiri godine preselili su se u novi poslovni objekt i to je bio početak njihova rasta i razvoja u tvrtku kakva su danas. A kako izgleda raditi u jednoj od najpoželjnijih tvrtki u BiH i zašto je dobila takav epitet, pokušali smo doznati na licu mjesta. Posjetili smo NSoft.
- Postati zaposlenik NSofta nije teško ako imaš znanje - kaže Ivana Perković, menadžerica ljudskih resursa u NSoftu. - Proces selekcije odvija se u nekoliko faza. Nakon pregledavanja životopisa, idemo u prvu fazu informativnih intervjua poslije kojih slijede eliminacijski zadaci, ovisno o poziciji za koju se prijavi. Konstantno zapošljavamo programere i taj trend ćemo nastaviti. Ono što im je potrebno je definitivno želja za učenjem novih stvari i predznanje. Prethodno radno iskustvo važna je stavka, ali ne i presudna, što potvrđuje činjenica da je prvo radno iskustvo za mnogo kolega upravo stečeno u NSoftu - rekla nam je Ivana. Ipak, zaposlenici moraju poznavati engleski jezik jer klijenti NSofta su svugdje u svijetu i uvijek im trebaju biti na raspolaganju. Mnoge svjetske jezike možemo čuti i u NSoftovim prostorijama jer i zaposlenici dolaze iz cijeloga svijeta. Dvojica Amerikanaca prešla su ocean i preselila se na drugi kontinent zbog posla u NSoftu, a, uz njih, radne dozvole iščekuju Brazilac i Pakistanac. Telefoni u NSoftu stalno zvone. Odjel ljudskih resursa svakodnevno zaprima prijave iz cijeloga svijeta, što je jedan od dokaza kvalitete te tvrtke koja u svom radu njeguje “no rule policy”.
Što to točno znači, objasnila je Ivana Perković: - Do ovog načina rada nismo došli preko noći. Testirali smo razne modele. Imali smo klizno radno vrijeme, fiksne sate, pa smanjeno radno vrijeme na 6 sati i razne druge modele kojima smo eksperimentirali. Na kraju smo ipak ukinuli sva ograničenja i pravila te pustili djelatnike da rade kada žele. Željeli smo im omogućiti slobodu da obavljaju svoje privatne obveze, idu kući na ručak, odvoze djecu u vrtić, bez straha da će to netko kontrolirati ili pogrešno protumačiti. Povjerenje u djelatnike je veliko i oni ga svakim danom opravdavaju svojim radom. Dok god budemo mogli zadržati ozračje na istoj razini, nećemo mijenjati ovaj način rada - kaže Perković. S obzirom na to da im je posao jako stresan te da rade na ozbiljnim i odgovornim zadacima, moraju naći vremena za zabavu i opuštanje kako bi napravili ravnotežu. Zaposlenici jednom mjesečno idu na egzotična putovanja od kojih navode Japan, Bangkok, Dubai, Portugal te Island. Slučajnim odabirom izvuku se četiri osobe koje taj mjesec idu na putovanje, a kad u Mostaru postane prevruće u ljetnim mjesecima, zajedno idu na ljetovanje.
- Ne samo što poslovno osvajamo mnoge destinacije, dobili smo priliku otići napuniti baterije i proširiti vidike bez ikakvih poslovnih obveza. U 12 dana uspjeli smo steći nove prijatelje, vidjeti Dohu, osjetiti čari druge kulture pokušavajući zagrepsti površinu magije Japana. Uz pomoć super brzih vlakova stigli smo obići gotovo sve, od Tokija do Hirošime. Spavali smo u vlakovima kao Japanci, obuzdavali balkansku srčanost šuteći u javnom prijevozu, svaki dan hodali 15 do 23 km, družili se s jelenima i srnama koji su kao golubovi u Mostaru, samo što ne lete, i napravili mnoštvo uspomena te fotografija. NSoft nam je time definitivno pokazao da je sve moguće - kazala je Lana Stojkić koja je s još tri djelatnice preko Beograda i Dohe stigla do dalekog Japana koji je bio njihovo glavno odredište.
Kao najveću zabavu navode domjenak za Novu godinu koji se s nestrpljenjem iščekuje i za koji se organizacijske pripreme vrše mjesecima. Često se u kafiću organiziraju razne tematske večeri, poput turnira u tavli, u šahu, u PES-u i slično. Postoji i nešto što nazivaju “Večerom za 6”. Izvlače šest ljudi koji idu na večeru koju plaća tvrtka. S obzirom na to da se puno djelatnika međusobno ne poznaje, večera je idealna prilika za druženje i upoznavanje kolega s kojima ranije nisu imali priliku provesti vrijeme.•
