Na više od 600 stranica mlada doktorica znanosti s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru Silvana Marić napisala je disertaciju “Mediji i informacijski rat u sarajevskim tjednicima u razdoblju od 1992.-1995. godine”, a pod mentorstvom dr. Miroslava Tuđmana. U svom prvom intervjuu skromno navodi kako je to tek početak njezinog znanstvenog puta. Iako se rad odnosi na ratne 90., kao da opisuje stanje u BiH upravo u ovom trenutku.
Pišući o politikama početkom 90-ih navodite: Bošnjaci su željeli unitarnu BiH, Hrvati federalno ustavno uređenje BiH, Srbi su željeli ujedinjenje svih Srba u jednu državu, a međunarodna zajednica je ustrajala na statusu quo. Kao da je riječ o 2014. godini?
Da, Bošnjaci i dalje ustrajavaju na unitarnoj BiH što otvoreno izjavljuju u javnim istupima i podržavaju, dok Srbi žele opstanak entiteta Republike Srpske, a ponekad čak i izdvajanje iz države BiH. Hrvati traže federalni oblik uređenja čime bi bila zadovoljena njihova prava kao konstitutivnog naroda. Hrvati pristaju na svaki oblik uređenja kojim bi bila zadovoljena prava svih triju konstitutivnih naroda, a prema njima federalni ili konfederalni oblik uređenja je najbolje rješenje za ustroj BiH.
Tvrdite da su Hrvati u BiH izgubili informacijski rat i da danas trpe posljedice. Mislite li tu na njihov današnji ustavno-pravni položaj u BiH?
Vrlo mali broj medija koje su posjedovali Hrvati tijekom rata u BiH i odustajanje od strategije proizvodnje identiteta je dovelo do toga da su Hrvati izgubili u informacijskom ratu iako su dobili na vojnome polju. Pri tome mislim da je izgubljeni informacijski rat doveo do nepovoljnog položaja u kojem se Hrvati danas nalaze.
Odnosi li se to i na haaške presude?
S haaškim presudama Hrvate se proglašava agresorima na BiH i optužuje ih se za etničko čišćenje. Zločini su se dogodili na sve tri strane u sukobu, ali se Hrvati i dalje medijski prikazuju kao najveći krivci za rat u BiH, što se naravno odrazilo i na prvostupanjsku presudu hrvatskim generalima u Haagu. Bez posjedovanja vlastitih medija Hrvati ne mogu podjednako sudjelovati u informacijskom ratu koji ima dalekosežne učinke.
U disertaciji navodite četiri informacijske strategije. Za bošnjačku politiku navodite kako je koristila i koristi strategiju proizvodnje pristanka. O kakvoj strategiji je riječ?
Strategiju proizvodnje pristanka je izgradio dio bošnjačkih političara u BiH tijekom rata. Ova strategija je za cilj imala izgradnju unitarne građanske BiH u kojoj bi vrijedilo izborno pravilo “jedan čovjek – jedan glas”. Time bi bošnjački narod kao najbrojniji u BiH imao odlučujuću riječ. Strategijom proizvodnje pristanka bi druga dva konstitutivna naroda bila pretvorena u manjine. I godinama nakon završetka rata bošnjački političari i dalje ustraju na izgradnji BiH kao građanske države što nije rješenje za složenu državu kao što je BiH.
Kakva je srpska informacijska strategija?
Srpska informacijska strategija je kroz očuvanje Jugoslavije za cilj imala opravdati vojna osvajanja i u Hrvatskoj i u BiH. Kroz informacijsku strategiju proizvodnje zaborava srpski političari su željeli očuvati jedinstvo svih Srba u jednoj državi.
Kao hrvatsku informacijsku strategiju navodite proizvodnju identiteta?
Strategija proizvodnje identiteta je strategija koja je željela očuvati hrvatski identitet u BiH. Kroz ovu strategiju nastojalo se očuvati hrvatski narod u BiH i spriječiti daljnje stradavanje Hrvata koji su bili i ostali najmalobrojniji.
A što je bila strategija međunarodnih predstavnika u BiH?
Međunarodni predstavnici su početak rata u BiH dočekali nespremno te nisu željeli da dođe do raspada Jugoslavije. Uvidjevši da to neće biti moguće pribjegli su strategiji statusa quo. Međunarodnim predstavnicima je najvažnije bilo zadržati sukob unutar granica bivše Jugoslavije.
Jesu li navedene strategije, između ostaloga, razlog zbog čega bošnjačka politika priječi Hrvatima osnivanje javnoga RTV servisa na hrvatskome jeziku?
Razlozi zbog kojih Hrvati nemaju medije na vlastitome jeziku su brojni, pri čemu je jedan od razloga i protivljenje bošnjačkih političara da Hrvati imaju medije na svome jeziku. Hrvati kao konstitutivan narod imaju pravo na javne medije na svome jeziku. Pa većina nacionalnih manjina u Europi ima vlastite medije!
Koliko su novi mediji, pa samim time i društvene mreže u funkciji zlouporabe?
Kroz nove medije i društvene mreže se i dalje provodi informacijski rat između triju različitih političkih strategija. Društvene mreže su poslužile i za započinjanje prosvjeda koji su se dogodili u BiH, a koji su započeli zbog teške ekonomske situacije u BiH. Daljnji tijek prosvjeda je bio politički dirigiran. Srećom, prosvjedi se nisu prenijeli na većinska hrvatska i srpska područja u BiH iako se tome težilo. No, ovdje želim upozoriti da poštivanje istinitosti i etičnosti u medijima treba biti jedan od glavnih zadataka društava koja žele dugoročno opstati i razvijati se.
Zbog čega Amerikanci u službenoj doktrini navode sljedeći poredak kod četiri instrumenta i izvora nacionalne moći: javna diplomacija, informacija, vojska i gospodarstvo?
Iz ovoga poretka možemo zaključiti koliko službena američka politika ulaže u javnu diplomaciju i posjedovanje korisnih informacija, čak je vojska na trećem mjestu iza javne diplomacije i informacija. To pokazuje da informacijski rat preuzima prevlast nad vojnim sukobima. Sukobi budućnosti će se sve više voditi u cyber prostoru.
