U sjeni smrtonosnih poplava i klizišta, koje su samo dva dana ranije pogodile Jablanicu i niz drugih općina, održani su lokalni izbori u Bosni i Hercegovini. Izborna noć prošla je bez euforije i pretjerana slavlja, što je potpuno i logično imaju li se u vidu razmjeri tragedije koja je neposredno prije izbora pogodila pet općina na sjeveru Hercegovine i u središnjoj Bosni. Tamo su ljudi u nedjelju umjesto izborima bili okupirani potragom za žrtvama i saniranjem šteta. Ostatak zemlje birao je novu lokalnu vlast, a opći je dojam kako je sve proteklo neobično mirno, baš kao i predizborna kampanja koja, čini se, nikad nije bila tiša.
A nije da ovi izbori nisu važni. Naprotiv, osim odnosa snaga “na lokalu”, nedjeljni izbori bili su svojevrsni test popularnosti oporbe i vlasti na državnoj i entitetskoj razini na polovini njihova mandata. Dvije godine prije općih izbora provjeravao se rejting prve vlasti bez SDA kao najveće bošnjačke stranke. Najkraće, drastičnih promjena nema ili bar nisu onakve kakve su jedni priželjkivali, a drugi ih se pribojavali.
Kao i dosad, pokazala se dominacija triju vodećih nacionalnih stranaka – SDA, SNSD-a i HDZ-a BiH. Te tri stranke, svaka na “svom” prostoru, osvojile su najviše načelničkih odnosno gradonačelničkih pozicija. U Republici Srpskoj stranka Milorada Dodika osvojila je uvjerljivo najviše glasova, ali pobjeda je donekle gorka jer ponovno nisu uspjeli preuzeti vlast u dva velika grada, Banjoj Luci i Bijeljini. Zadržavanje vlasti u ta dva grada zapravo je i jedini stvarni uspjeh Dodikove oporbe koju predvode SDS i PDP. U još samo nekoliko općina uspjeli su obraniti vlast i zadržati glavu iznad vode. Najveći gubitnik izbora u RS-u je Jelena Trivić koja je prije dvije godine umalo pobijedila Dodika u utrci za predsjednika RS-a. Na ovim je izborima prošla mnogo lošije i njezina politička karijera pod znakom je pitanja.
Kod Hrvata također ništa novo. HDZ BiH dominantno je pobijedio u gotovo svim većinski hrvatskim mjestima, pa čak i u nekim nacionalno mješovitim. Lokalne hrvatske stranke zadržale su vlast u Tomislavgradu i Prozoru-Rami, dok su u većinski hrvatskom Žepču “progutali ježa”. Tamo će načelnik biti bošnjački kandidat iz SDA. On je iskoristio podjelu u lokalnom HDZ-u i činjenicu da su se za vlast borila dva hrvatska kandidata. I to je dobar primjer posljedica političke pluralizacije Hrvata u nacionalno mješovitim sredinama. “Slučaj Žepče” sad je i objašnjenje onima koji se pitaju zašto se Hrvati, kao najmalobrojniji narod u BiH, uporno okupljaju oko jedne stranke.
Oči javnosti uprte su i u Mostar, gdje će HDZ i SDA ponovno imati najviše glasova, ali zbog komplicirana načina izbora gradskog parlamenta još je rano tvrditi hoće li Mario Kordić ostati gradonačelnik najvećeg hercegovačkog grada. Posebna je priča Distrikt Brčko, gdje bi Hrvati, zbog nacionalne rotacije, mogli imati novog gradonačelnika Distrikta, odnosno “trećeg entiteta”, kako ga mnogi kolokvijalno nazivaju.
Možda je i najviše neizvjesnosti bilo oko raspodjele političke moći na bošnjačkoj političkoj sceni. Iako se već dvije godine nalazi pod stalnim napadima i pritiskom SDA, koalicija “trojka” uspjela je na polovini svog prvog mandata u vlasti na državnoj i federalnoj razini pokazati da nije u slobodnom padu. Dapače, zadržala je vlast u sarajevskim općinama te svojim ključnim uporištima, Tuzli i Bihaću. U ukupnom zbroju SDA raste, ali ni izbliza toliko da bi “trojka” morala već sad potpisati kapitulaciju za izbore 2026. Njezina sudbina ovisi o tome kako će se nositi s izazovima koji stoje pred BiH. A oni su, prvenstveno, politički iako ni one prirodne, pokazalo se, ne treba podcijeniti.
