U Bosni i Hercegovini godišnje se uradi transplantacija koliko u svijetu svakog sata zbog čega najviše pate kronični bubrežni bolesnici koji niti imaju kvalitetan život na dijalizi niti priliku da im se presadi bubreg. Novca za transplantacije ima, ali, nažalost, ne i donora.
Ove godine u našoj zemlji izvršeno je tek sedam transplantacija od živih davatelja organa, a nijedna od mrtvih davatelja. U isto vrijeme u Europi je izvršeno 26.726 transplantacija bubrega, a u svijetu 85.508 transplantacija.
Brojni su problemi koji su doveli do ovakve situacije u našoj zemlji, od nezadovoljavajućeg prostora, nedostatka stručnog kadra i nove opreme, ali najviše državni sustav zdravstva koji ne funkcionira kako bi trebao.
Širenje dezinformacija
I pored teške situacije, kako za pacijente, liječnike i udruge koje kontinuirano rade na podizanju svijesti građana o važnosti darivanja organa i transplantacije kao najboljeg liječenja kod zatajenja organa, naslovi u medijima kako cvjeta crno tržište organima u BiH dodatno im otežavaju borbu.
Predsjednik Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH Tomislav Žuljević, čovjek koji već 13 godina živi s presađenim bubregom, ističe kako takvi napisi neizravno "ubijaju" na desetke pacijenata.
"Takve dezinformacije ubacuju crv sumnje i nepovjerenja građana u zdravstvo i zdravstveni sustav i transplantaciju u BiH. Toplo preporučujem svima da posjete dijalizne centre u FBiH i uvjere se u patnju i težak život ovih pacijenata. Bolesnici su godinama na dijalizi, a nikad ne dočekaju novi bubreg", kazao je Žuljević na današnjoj konferenciji u Sarajevu koju su organizirale tri udruge u svrhu otklanjanja nejasnoća i ukazivanja na predrasude i neistine u vezi s procesom transplantacije organa i tkiva u BiH.i
Dijalizirani i transplantirani bolesnici Federacije BiH prije dvije godine izašli su na ulice i isključili se s dijalize zbog neusvajanja izmjena i dopuna Zakona o transpantaciji. Zakon je usvojen u studenome 2017. godine, ali Žuljević ističe kako je ostao mrtvo slovo na papiru.
"Transplantacija i doniranje organa nisu samo područje medicine nego i područje društva, to jest društveno pitanje. S obzirom na to da su ljudi pokretačka snaga i još važnije, osnovni donori, transplantacijski proces počinje i završava u široj javnosti. Jednostavno, bez darivanja organa nema dovoljno transplantacija", ističe Žuljević.
Ono što malo građana u BiH poznaje jest kako Federalni fond solidarnosti svake godine izdvaja potrebna sredstva za transplantacije. Ove godine izdvojena su 2,5 milijuna KM, ali od toga se jedva potroši i 200.000 KM.
"Ne znamo što ćemo s tim novcem. Važno je naglasiti kako novac nije problem. Prikupljanje novca za transplantaciju je bespotrebno. Ono što se može uraditi u BiH plaća Fond solidarnosti, a ono što ne može, šalje se u inozemstvo, ali opet snosi Fond solidarnosti. Imamo sve, i liječnike i novac, ali ne i donore. Darivanje organa u drugim državama normalna je stvar. Ovim novcem mi bismo mogli uraditi otprilike 70 transplantacija godišnje. Moramo prikazati kako ljudi žive nakon transplantacije. Ja sam, evo, živ 13 godina s transplantiranim bubregom i moj se život promijenio u potpunosti. Potrebna nam je sustavna kampanja kroz koju ćemo, kao što je to uradila i Hrvatska, uz poznate osobe promovirati donaciju i transplantaciju organa", kazao je Žuljević.
Briga za pacijente na dijalizi
Prostorni kapaciteti za liječenje dijaliznih pacijenata u BiH su nezadovoljavajući i limitirani su za instalaciju novih i dodatnih dijaliznih uređaja. Postoji kronični nedostatak odgovarajućeg kadra koji je angažiran u dijaliznim centrima. Potrebna je nabava novih uređaja jer većina ne zadovoljava kriterije definirane pravilima. Dijaliznim pacijentima dodatno je uskraćena kvaliteta dijalize zbog transporta koji često dugo traje i dodatno iscrpljuje pacijente. U nekim centrima prevoze se pacijenti i više od 80 kilometara ili više od dva sata putovanja u jednom smjeru.
"Većina dijaliznih pacijenata, njih više od 70 posto, nikada neće imati mogućnost i šansu za transplantaciju bubrega zbog trajnih oštećenja organizma. Ovi pacijenti nisu i neće biti uvršteni na listu za transplantaciju. Moramo i na njih misliti i omogućiti im dostojanstvene uvjete za dijalizu koja se obavlja najmanje tri puta tjedno pri čemu svaka dijaliza traje najmanje četiri sata", ističe predsjednica Donorske mreže Halima Resić.
Unatoč brojnim akcijama uz podršku zemalja regije, Europe i svijeta, broj transplantacija u BiH opada iz godine u godinu. Šefica Odjela za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega Klinike za interne bolesti UKC Tuzla Enisa Mešić naglašava kako se neposredni sudionici u transplantacijskom liječenju osjećaju ulovljeni u paukovu mrežu političkih i birokratskih niti.
"Lutamo labirintom bez velikog izgleda da ćemo izaći. Bolesnici, prije svega, a i mi koji ih liječimo, možemo samo čekati kakvu sudbinu nam nosi sljedeći dan, mjesec, godina. Pozivamo državu BiH da se pokrene, da sankcionira nepoštivanje Zakona o transplantaciji i da omogući kroničnim bubrežnim bolesnicima kvalitetnu dijalizu i transplantaciju od umrlih davatelja, kazala je danas Mešić.
Potpredsjednik Donorske mreže BiH Senaid Trnačević dodaje kako odgovornost za transplantaciju snosi medicinska vlast, odnosno ministarstva zdravstva. U Federalnom ministarstvu zdravstva postoji ustrojen Tranplantacijski centar s potrebnim procedurama, ali nema transplantacija.
"Izuzev UKC Tuzla, nitko u posljednjihn godinu dana u BiH ne radi transplantaciju bubrega. Klinički centar u Sarajevu prošle godine je uradio jednu transplantaciju burega, a Tuzla 19. U posljednjih osam mjeseci ove godine u Sarajevu nije urađena nijedna transplantacija bubrega ili jetre. Prema našem viđenju, u BiH nema transplantacija jer je potreban veći angažman ministarstava zdravstva u ažuriranju svih procesa u transplantaciji. Ako Vijeće za transplantaciju nije aktivno, treba ga aktivirati ili članove promijeniti. Transplant-koordinatori u kliničkim centrima ne rade učinkovito i aktivno svoj posao. Nema više dokazivanja moždane smrti i pristanka rodbine za doniranje organa od osoba s dokazanom moždanom smrću. Nema stimulacije koordinatora, stimulacije bolnica ni promocije svih aspekata transplantacije organa u BiH niti ima planske i sustavne saradnje s medijima. Imamo prostor, opremu, lijekove i obučeno osoblje. Potrebna je samo učinkovitija organizacija", istaknuo je Trnačević.
Iz udruga koje se bore za promociju darivanja organa i transplantacije naglašavaju kako sva prioritetna državna tijela moraju biti na istoj strani. Jedini pravi put za više transplantacija u BiH, kako ističu, jest primjena takozvanog španjolskog modela u organizaciji i transplantaciji organa, odnosno organizacija preko ministarstava zdravstva, kliničkih i drugih bolnica uz pomoć institucija, medija i nevladina sektora.
Odgovori na važna pitanja
Koji organi i tkiva se mogu presađivati?
Bubrezi, srce, jetra, pluća, gušterača, tanka crijeva, rožnjače, srčani zalisci, kosti, tetive, koža.
Protivi li religija darivanju organa?
Ne. Sve velike svjetske religije podržavaju darivanje organa. Ako imate ikakvih sumnji u to, razgovarajte s vašim vjerskim vođama.
Može li se darovati samo jedan organ ili tkivo?
Da. Vi možete napisati na donorskoj kartici koji organ ili tkivo želite darovati.
Mogu li darivatelji organa odlučivati o tome tko će dobiti njihove organe ili tkiva?
Ne. Darivanje organa se ne prihvaća ako je uvjetovano time tko treba dobiti organe.
Testira li se darivatelj organa na zarazne bolesti?
Da. Krv mogućeg darivatelj testira se na viruse kao što su HIV ili hepatitis.
Može li darivatelj biti mlađi od 16 godina?
Da, ako je izrazio/la takvu želju za života i ako se roditelji ili skrbnici slažu s tim.
Može li se biti darivatelj organa ako osoba nije potpuno zdrava?
Da. Izuzev ako darujete organ za života. Odluku o tome donosi doktor nakon uvida u vašu povijest bolesti.
Mogu li stariji ljudi biti darivatelji organa?
Da. U slučajevima darivanja rožnjače i nekih drugih tkiva godine nisu važne. Za druge organe to ovisi o fizičkom stanju, a ne o godinama.
Odgađa li darivanje organa pokop?
Ne. Kada rodbina prihvati darivanje organa, operacija se učini što je moguće prije i cijeli proces se završi za otprilike 12 sati.
