BiH se vidno podijelila oko potpore Državi Izrael odnosno Palestincima. Nakon terorističkoga napada Hamasa na Izrael i opsežnog vojnog odgovora koji je uslijedio, u BiH se gotovo svakodnevno rasvjetljuju veze jednoga dijela zemlje s događajima iz prošlosti, bilo da su u pitanju ratna događanja i dolasci stranih boraca do ideoloških i vjerskih projekata koji su pak sastavni dio ideje panislamizma. Nakon svakog istupa, a vjerojatno će tako biti i ovoga puta, bilježe se vrlo glasna reagiranja iz bošnjačkog dijela javnosti na stajališta izraelske veleposlanice Galit Peleg.
Večernji list: Poštovana veleposlanice, kako ste doživjeli prosvjed u Sarajevu i druge na kojima se pozivalo na uništenje Države Izrael, gdje su istaknute zastave Hamasa, a istodobno organizatori tvrde da je to europski Jeruzalem?
- Dana 7. listopada moja je zemlja doživjela MASAKR! Uistinu ne postoji druga riječ kojom bi se opisalo zlo koje su Hamasovi teroristi toga dana širili. Strijeljali su starce, odrubljivali glave bebama, silovali žene, mučili djecu.. i ako sve to nije dovoljno – oteli su civile. Čak 224 muškarca, žena i djece, najmlađi ima 6 mjeseci (!). Istodobno su ispalili oko 5000 raketa bez razlike prema gradovima u Izraelu. Diljem svijeta ljudi su osuđivali Hamas, ljudi su bili šokirani da se takvo što događa u 21. stoljeću. Predsjedateljica Vijeća ministara, gospođa Borjana Krišto, osudila je masakr i bila napadnuta zbog toga. Sada ljudi izlaze na ulice. Podržavati Palestince? Ne znam. Ako žele podržati Palestince, zašto prvo ne osude Hamas? Zašto nemaju integriteta da kažu: “Hamas ne predstavlja ono što smo mi”? Istini za volju, nemam problema s podrškom Palestincima. Ne mislim da morate mrziti Izrael da biste podržavali Palestince. To jest, ako im podrška znači dobar život za njih, prosperitet, dobro obrazovanje za njihovu djecu. Jesu li to bile poruke koje su nosili prosvjednici? Vidjela sam fotografije. Vidjela sam zastave Hamasa i ISIL-a. Vidjela sam znakovlje protiv Izraela. Čula sam pozive (govorim arapski). Čula sam kako hvale mučenike. Na ovom skupu nije bilo ničeg “navijačkog”, bio je pun mržnje i negativnosti. Nije bilo ničeg umjerenog ili konstruktivnog da se nađe rješenje za Palestince. I ako sam to čula s mjesta gdje sjedim, u Tirani, ne sumnjam da su ih ljudi mogli čuti na pozornici skupa u Sarajevu.
Večernji list: Odgovorila vam je gradonačelnica Benjamina Karić tvrdeći da ste krivo protumačili njezine riječi. Ona je, kako je ranije ponosno tvrdila, židovskog podrijetla. Međutim, ona uopće nije odgovorila na teroristički napad na Izrael i židovski narod?!
- Postavila sam gradonačelnici Karić jedno jednostavno pitanje koje postavljam svima koji su iskazali podršku palestinskom narodu – zašto ne osudi Hamas. Hamas je počinio masakr u Izraelu, a zatim koristi palestinske civile kao živi štit. To sam joj pitanje postavila nakon što sam tražila njezine reakcije na masakr. Ono što sam doznala je da je tri dana nakon napada Hamasa, nakon što su objavljene snimke i svjedočenja, za N1 TV izjavila kako je “licemjerno osuditi samo napad Hamasa na Izrael, a ne osuditi sve što se dogodilo prije toga”... Drugim riječima, nije mogla osuditi odrubljivanje glave bebama, silovanje djevojčica i pucanje u glavu ženi od 85 godina jer… zbog čega? U kojoj situaciji ne osuđujete te monstruozne grozote? U kojoj situaciji oklijevate reći da su te radnje neljudske, čak i za teroriste?
Večernji list: Jesu li vas iznenadile potpuno različite reakcije političkih predstavnika triju naroda u BiH glede sukoba u Izraelu i zašto je to tako?
- Nisam se iznenadila. Razočarana sam. Malo poznajem nesretnu političku situaciju u BiH. Rekla sam mnogo puta u prošlosti kako želim da nađete način za zajednički život jer je vaša zemlja bila blagoslovljena s toliko prirodnih izvora i sposobnih ljudi. Ali ipak sam razočarana što su neki vaši politički lideri odlučili iskoristiti najveću tragediju koju su moja zemlja i moj narod doživjeli i pretvoriti je u političko oružje. Razočarana sam i što vaša država, koja je prije samo 30 godina pretrpjela strašne događaje i tražila pravo da bude priznata kao žrtva ratnih zločina, ne može biti empatična prema ljudima koji su upravo prošli kroz najstrašniji napad i osuditi ga. I zašto? Samo zato što su žrtve Židovi. Možete potpisati tisuću deklaracija protiv antisemitizma, ali zastupati ono što to znači vaš je pravi test. I nisu uspjeli.
Večernji list: Posebno je primjetan porast napetosti oko teme Izraela u BiH, pa je tako, primjerice, Sveučilište u Mostaru bilo suočeno s prijetnjama. Postoje li, prema vašim informacijama, realne prijetnje da bi se Bosna i Hercegovina mogla suočiti s terorizmom kakav je doživio Izrael?
- Sramotno je da u demokratskoj zemlji možete organizirati skupove za jednu stranu, ali ako mislite drugačije, postajete meta za fanatike. Ljudima treba dati priliku da kažu za što se zalažu. Sveučilište u Mostaru prednjači u borbi protiv antisemitizma i svojom podrškom danas u Izraelu, unatoč prijetnjama, dokazuje da mu je “srce tamo gdje su usta”. Ne znam hoće li se BiH suočiti s terorom kao Izrael. Nadam se da neće. Ali mislim da, umjesto davanja vlasti onima koji podupiru teror, trebate paziti da ti fanatici ne potaknu nasilje na ulicama.
Večernji list: Nedavno je jedan istraživač iznio zanimljiva zapažanja o tome kako su se oni koji baštine sunitski ili šijitski pristup islamu, i njihove razne organizacije, ujedinili samo na dva mjesta na planetu - Izraelu i Bosni i Hercegovini. Što vam to govori?
- Nisam upoznata s ovim istraživanjem, ali kao netko tko živi u Izraelu i ima prijatelje i susjede muslimane, također kao veleposlanica u Albaniji imam prijatelje i zaposlenike koji su muslimani, moj zaključak je sljedeći: muslimanski svijet danas je podijeljen na umjerenjake i radikale. Vjerujem da su u BiH, kao i svugdje u svijetu, umjerenjaci većina, ali radikali su ti koji su bučniji te su nasilni. BiH se mora pobrinuti da umjerenjaci diktiraju ton, a ne radikali.
Večernji list: Zanimljivo je napomenuti da se veliki broj Izraelaca, među kojima je i investitor Amir Gross Kabiri, koji je obnovio rad Aluminija iz Mostara, nakon terorističkog napada vratio u domovinu. Je li to obveza, osjećaj odgovornosti ili nešto treće?!
- Otkako je počeo ovaj rat koji je bio nametnut Izraelu, tisuće Izraelaca vratile su se kući. Pružiti ruku, pomoći ili boriti se ako treba. Posjetite li Izrael ovih dana, vidjet ćete da je cijela zemlja puna volontera: Židova, Druza, kršćana i muslimana. Svatko pruža ruku gdje god može. Prikupljanje hrane, odjeće, igračaka, lijekova za obitelji koje su morale napustiti svoje domove u zajednicama koje su bile napadnute, poznati umjetnici zabavljaju djecu tih obitelji, restorani koji opskrbljuju vojnike besplatnim obrocima. Stotine volontera odlaze raditi na polja onih koje je Hamas poklao ili oteo 7. listopada kako bi njihove obitelji mogle nastaviti sa svojom tugom ili se boriti da ih vrate kući. Zapravo, ovo je poruka koju bi svatko trebao čuti glasno i jasno - svatko onaj tko želi uništiti Izrael - Hamas, Hezbollah, Iran koji ih podržava iza scene - ovo je prava moć Izraela! Da, imamo tehnologiju i inovacije. Ali naša prava snaga je jedinstvo kada je potrebno. Znamo da smo zajedno jači od svakog neprijatelja.
Večernji list: Kako gledate na njegovu i druge izraelske gospodarske operacije u BiH, jesu li one sada ugrožene s obzirom na događanja u Izraelu?
- Rekla sam to prije i još uvijek vjerujem da su poduzeća veliki mostovi između zemalja. Kada su ekonomski odnosi jaki, stvara se povezanost, a time i održivi odnosi. Također zbližava ljude jer smo na kraju dana ljudi koji se vole povezivati. Utire put turizmu, akademskim odnosima i još mnogo toga. Ali isto tako moram reći da se u ovome trenutačnom ozračju bojim da će Izraelci izbjegavati dolazak u BiH. Već dobivam pitanja od Izraelaca, turista i poslovnih ljudi je li sigurno doći u BiH. Što mislite da bih im trebala reći? Je li BiH danas sigurna za Izraelce? •
Mi smo podijeljeni već godinama između onih koji su za ubijanje i otimačinu, i normalnih. Kao i čitav svijet uostalom. Sad što bi neko htio da su podjele drugačije, mora da izmišlja i ubjeđuje u svakakve gluposti.