Najpopularnije off-shore odredište je Cipar gdje je registriran najveći broj kompanija koje imaju svoje “kćeri” u BiH, te Luksemburg, Britanska Djevičanska otočja i Lihtenštajn. Korištenje off-shore kompanija za izbjegavanje poreza je do savršenstva razrađen mehanizam na globalnoj razini, koji obilato koriste i najveće svjetske kompanije. U toj priči domaći vlasnici skriveni iza off-shore kompanija tek su sitni igrači. Princip je krajnje jednostavan, tvrtka – kći, koja zarađuje novac, plaća “majci” u nekoj od off-shore odredišta za različite “usluge”, tako da na kraju godine, barem na papiru, tvrtka- kći ili nema nikako profita, ili je iskazani profit simboličan, pa shodno tome i plaćeni porez na dobit.
Gubitak novca i bankrot
Samo u FBiH, kako pokazuju podaci iz sudskih registara dostupnih online, registrirane su 23 kompanije čiji su vlasnici anonimne tvrtke s Cipra. Podaci za Republiku Srpsku još uvijek nisu dostupni, ali je realno očekivati da i u ovom bh. entitetu off-shore kompanije s Cipra imaju adekvatnu zastupljenost. Luksemburg se nalazi na drugom mjestu jer su tamo registrirani vlasnici 18 poduzeća iz FBiH, dok Britanski Djevičanski otoci zauzimaju treće mjesto s pet kompanija koje figuriraju kao vlasnici domaćih poduzeća.
Iako je Cipar posljednjih tridesetak godina bio jedna od najpopularnijih off shore odredišta za otvaranje računa, posebno za stidljive tajkune iz bivših socijalističkih država, na kraju bi se za mnoge ovaj izbor mogao pokazati kao loše rješenje. Nakon što je Cipar bankrotirao, a najveće banke otišle “pod led”, preko noći je zamrznut sav novac na računima u bankama i sada je samo pitanje koliko će novca s privatnih računa završiti kao “dobrovoljni prilog” za otplatu ciparskog duga EU i MMF-u.
Procjene su da bi vlasnici računa mogli izgubiti između 40 i 60 posto novca koji su imali na bankovnim računima, dok pesimisti vjeruju da bi to moglo biti i 80 posto.
Siromašni ne istražuju
Tako su se vlasnici off-shore kompanija našli u paradoksalnoj situaciji da novac koji su “zaradili” fiktivnim transakcijama s tvrtkama kćerima kako bi izbjegli plaćanje poreza u njihovim domicilnim zemljama, na kraju izgube zbog financijskog sloma Cipra i tamošnjih banaka. Naravno, ovaj rizik ne pogađa najveće globalne igrače koji su na vrijeme nanjušili što se sprema, te su prije službenog bankrota Cipra svoj novac iz ciparskih banaka prebacili na druga, za sada, sigurnija odredišta. Suočene s rastućom ekonomskom krizom i pritiskom javnosti, i najbogatije zapadne zemlje, poput Njemačke i Francuske, pojačavaju pritisak na off-shore odredišta, kako bi se utvrdili identiteti stvarnih vlasnika kompanija te naplatio “zaboravljeni” porez kada je riječ o njihovim građanima. Pri tome, poreznici iz EU se ne ustežu od korištenja svih raspoloživih metoda, kojih se ne bi postidio ni James Bond, kako bi došli do identiteta stvarnih vlasnika off-shore računa. Kako to obično biva, najmanje entuzijazma u razotkrivanju stvarnih vlasnika off-shore kompanija i podrijetla njihovog novca, pokazuju najsiromašnije zemlje, koje su i najveći gubitnici, jer je dobar dio novca na off-shore računima trebao završiti u njihovim proračunima kao porezni prihod.
