Eduardo Plata, klinički psiholog iz Kolumbije, rođen na blagdan Gospe Fatimske, uvijek je imao veliku želju posjetiti mjesto Gospinih ukazanja u Portugalu. Pridružio se skupini hodočasnika koji su putovali iz Kolumbije u Fátimu na 100. obljetnicu ukazanja, ali bio je jako razočaran kada je doznao da put uključuje i posjet Međugorju.
Bio sam skeptičan...
Bio je vrlo skeptičan. U svom svjedočenju u serijalu "Fruits of Medjugorje" (Plodovi Međugorja) Eduardo se prisjeća iskustva prvog dolaska u Međugorje i mnogih nevjerojatnih događaja koji njega i njegovu obitelj i dalje vode na putu obraćenja. Eduardo sada dovodi hodočasnike iz Kolumbije u Međugorje, prenosi Radio "Mir" Međugorje. - Za Međugorje sam čuo 2014., i to na interneti. I želio sam istražiti, doznati više te su mi neke stvari davale nadu, a druge su stvarale otpor u meni. Odlučio sam doći u Međugorje prvi put 2017., na 100. obljetnicu ukazanja u Fátimi. Neki ljudi u Kolumbiji organizirali su hodočašće i uznemirilo me što je bilo uključeno i Međugorje. U srcu sam sumnjao. Nešto u meni htjelo je ići, a drugo se odupiralo. No, moje prvo iskustvo Međugorja bilo je čudesno. Kao klinički psiholog sklon sam, nažalost, tome da za sve moram imati neko objašnjenje. Došao sam tu s nakanom da nađem objašnjenje za ono što sam čuo - svjedoči Plata u Plodovima Međugorja. - Stigao sam i te noći, kada sam bio na klanjanju, doživio sam u Međugorju takav mir kao nikad na svom putu vjere. Jedan drukčiji mir, opipljiv, a istodobno, tako dubok. Kada sam stigao u hotel, moja supruga, koja je ostala u Kolumbiji, me upitala: - Što ti se dogodilo? Rekao sam joj tada da se tu osjeća takav mir koji nikada nigdje nisam doživio i ona mi je potom u poruci rekla: - Pa naravno, tamo je Kraljica Mira! Međugorje je promijenilo moj život jer su se tu dogodile tri moćne stvari. Prva kod statue Uskrslog Spasitelja. Kad smo prošli do tog mjesta, nisam znao što se tamo nalazi. Osjetio sam da mi se srce tako uzbudilo. Kad smo se vraćali, dogodilo se isto. Pitao sam i netko mi je rekao da je tamo Krist kojemu ljudi rado prilaze jer Krist luči neku tekućinu iz koljena. Vidio sam ljude, ali ne i tekućinu, pobožno su mu prilazili, a ja sam ih počeo suditi. Čuo sam glas, nježan, ali čvrst i jasno mi je rekao: - A zašto ti tako ne učiniš? Ta pomisao prošla je kroz mene i srce se otvorilo, odlučio sam se popeti. Kada sam se popeo i ugledao oblik Isusova koljena, nisam vidio nikakvo ulje, nego osjetio želju da primim taj dio Isusa i zagrlim ga, a onda sam se silno rasplakao. Na kraju nisam htio sići. Plačući sam malo podigao pogled i u silueti križa na tlu stajalo je jedno dijete s maramicom koju je vuklo po rubu. Dijete je tada podiglo pogled i opet sam začuo glas koji mi je rekao: - Onima koji postanu kao djeca pripada kraljevstvo nebesko. Bio je to isti glas - svjedoči i govori kako sada razumije kada kažu da je Međugorje ispovjedaonica svijeta. - Ispovjedio sam se kod vlč. Joséa Luisa. Otvorio sam mu svoje srce kao nikada. Dao mi je zadatak, rekao mi je da odem do podnožja Brda ukazanja, gdje je Plavi križ, i otišao sam jer sam već ranije, milošću Božjom, susreo Gospodina posredstvom Gospe prije puno godina. Bio sam tada na jednom bdjenju i doživio nešto što nisam baš razumio i nisam bio siguran je li to bila Gospa. Pitao sam to svećenika na ispovijedi, a on mi je rekao: - Idi do Plavog križa i Ona će ti tamo sve objasniti. Otišao sam i s talijanskom skupinom počeo moliti krunicu te sam tijekom trećeg otajstva ponovno doživio isti osjećaj u srcu. Opet sam čuo glas, isti kao kod uskrslog Gospodina koji mi je rekao da je to potvrda onoga dana kada me Gospodin preko Gospe pozvao da mu služim. Iskustvo moje zajednice u Kolumbiji, udruge "Isuse, uzdam se u Te", bilo je takvo da sam, kada sam se vratio iz Međugorja, svima pričao što sam doživio i u ljudima je počela rasti želja da i sami dođu - kazao je.
I djeca žele doći
I u mojoj kući su se neke stvari promijenile, prije smo se stalno oko nečega prepirali. Čak i oko nebitnih stvari. Bilo je dana kada smo se kao obitelj htjeli razići jer se nismo razumjeli, ali mi je supruga nešto bila rekla prije polaska u Međugorje, i to: - Tamo će ti se nešto dogoditi! Po povratku sam im mogao prenijeti nešto važno i jako vrijedno, a to je molitva krunice. Donio sam jednu sliku iz Međugorja i u kući napravio oltar. I to pored vrata gdje moja supruga svako jutro moli za sve nas. Nakon mog iskustva i moja djeca žele doći u Međugorje - posvjedočio je za Plodove Međugorja.
