Strah, osjećaj osamljenosti, socijalna isključenost - samo je dio osjećanja koja oblikuju svakodnevicu osoba načetoga mentalnog zdravlja, piše Večernji list BiH.
Upravo zato postoje projekti kakav provode u Udruzi oboljelih od mentalne bolesti i članova njihovih obitelji “Neuron” iz Odžaka koji pomaže svojim članovima kako bi stekli osjećaj pripadnosti, svladali životne prepreke i dobili zdravstvenu pomoć.
Od Ane Majić, dipl. medicinske sestre i okupacijske terapeutkinje u Centru mentalnog zdravlja Doma zdravlja Odžak, doznajemo s kakvim se problemima susreću takve osobe i koliko dobrobiti donosi projekt “Prevencija somatskih oboljenja kod osoba s duševnim poteškoćama” s obzirom na to da je njegova koordinatorica. Projekt provodi Udruga “Neuron” s Domom zdravlja Odžak, financijski ga je podržala vlada Švicarske, provoditelj je Institut za populaciju i razvoj u suradnji s resornim Ministarstvom zdravstva Federacije BiH i Ministarstvom zdravstva RS-a.
Prevencija oboljenja
- U svim su zajednicama osobe s mentalnim poteškoćama marginalizirane i stigmatizirane, upravo zato potpomažem “Neuron”, kao i profesionalci Centra mentalnog zdravlja od 2015. godine, od kada je Udruga osnovana. Dodijeljenim sredstvima Vlade Posavske županije preko Zavoda zdravstvenog osiguranja realizirali smo promotivno-preventivne programe mentalnog zdravlja.
Projekt “Prevencija somatskih oboljenja kod osoba s mentalnim zdravstvenim poteškoćama” provodi se na području općine Odžak u cilju poboljšanja pristupa kvalitete usluga zdravstvene zaštite, prije svega obiteljske medicine.
U projekt vrijedan 30.000 konvertibilnih maraka bilo je uključeno 35 osoba. Većina od njih nikada nije koristila određene zdravstvene usluge. Kroz sistematske preglede morali su odmah pružiti pomoć za nekoliko osoba, a ukupno ih je 12 dobilo zubnu zdravstvenu zaštitu te su im urađene zubne proteze. Projekt ima za cilj održivost Neurona, socijalizaciju i radno osposobljavanje kako bi osobe samostalno provodile svakodnevne aktivnosti i ostale u svojem domu, da se brinu o sebi uz potporu asistenta ili nekoga iz udruge, a ne da budu smještane u institucije - objašnjava koordinatorica projekta Majić. Formirana je i skupina volontera koji podržavaju rad udruge.
U Neuronu su podijelili s nama i neke od životnih tužno-sretnih priča korisnika uključenih u život. Nezamislivo je danas da odrasloj osobi odlazak do većeg grada bude nedostižan, a mnogima je studijsko putovanje do Tuzle, do Udruge Fenix, kroz ovaj projekt bilo kao put oko svijeta. Mnogi su zbog stigme bili osuđeni na potpunu izoliranost od zajednice.
Druženje i briga
- Kada sam dobila zube, to je bio moj najradosniji dan u životu - kazala je jedna korisnica.
Ganula nas je i priča o korisniku koji nije bio u stanju apsolutno ništa napraviti jer ga u obitelji nisu podržavali. Kroz program je puno naučio, kao i jedna korisnica koja je kroz okupacijsku terapiju naučila vesti. Njezin je rad ukomponiran u izradu ukrasnih vrećica s lavandom, a za nagradu je dobila električni rešo.
- Konačno više neću morati ložiti vatru kako bih skuhala ručak ili kavu - kazala je.
Upravo zato ovakav projekt ima značaj jer predstavlja opstanak takvih i sličnih udruga koje se brinu o marginaliziranim građanima, a koji su toliko osjećajni i žele biti dio zajednice, tvrdi medicinska sestra Ana Majić i razgovor zaključuje još jednim primjerom koji potvrđuje njezine riječi. Kada je jednom korisniku Neurona umrla majka, cijela se zajednica podignula da ga smjesti u dom. Tuga mu je pogoršala stanje.
- Utjecali smo da ostane u kući i uz pomoć Udruge našao je prijatelje. Ako se ne pojavi na druženju, svi ga traže, zovu da vide što se s njim događa. Dovoljno to govori o kakvim je brižnim ljudima riječ - zaključuje Ana.
