Gvardijan Franjevačkoga samostana, Svetog Petra i Pavla u Tuzli fra Mario Divković uputio je poruku povodom katoličkog blagdana Uskrsa, poručivši da je Uskrs temeljni događaj i blagdan cjelokupnog kršćanstva.
-Godišnji spomen na ključne događaje koje opisuje Novi Zavjet, a tiču se usuda Isusa iz Nazareta, njegova života, propovijedanja, uhićenja, raspinjanja i ponovnoga pojavljivanja živim, slavi se kao središnji liturgijski, dakle obredni, ali i kao provocirajući osobni spomen na Božje sudjelovanje u životu čovjeka, svijeta, kulture, civilizacije, politike, ekonomije i svega onoga što obilježava naše postojanje i djelovanje danas - kazao je fra Mario Divković.
Suvremeno potrošačko društvo, a s njime i kršćani u Bosni i Hercegovini, naglašavaju i "slave“ Uskrs prvotno ističući njegovu, kako je naveo, obrednu ili pak folklornu dimenziju.
Pojasnio je da se ta dimenzija, potaknuta reklamnom mašinerijom masmedija, iscrpljuje u naglašavanju tradicionalnih običaja vezanih uz Uskrs: okupljanje obitelji, bogat blagdanski stol, bojanje jaja, isticanje konzumerističkih uskrsnih simbola koji više ili manje propagiraju "tržišnu religiju“, a ne Isusovu, odnosno Božju poruku čovjeku i svijetu, a koja se krije u simboličkim događajima Četvrtka, Petka, Subote i samoga Uskrsa.
-Crkva svojom liturgijom, ozbiljnim obrednim slavljima ovih dana, izriče i naglašava drugu, važniju i osobnu, vjerničku i provokativnu stranu događaja 'muke, smrti i uskrsnuća Isusa iz Nazareta'. Obredi i biblijski sadržaj Velikog Četvrtka, Velikoga Petka, Uskrsnoga bdjenja na Veliku Subotu te samoga Uskrsa prevode i uprisutnjuju u današnjem rastrganome svijetu Božju interevenciju u čovjekovu malenost, u čovjekove strahove i radosti, u njegove mržnje i ljubavi, u beznađe i besmislenost njegovih projekata mržnje, ratova, nerazumijevanja i lutanja - ističe fra Mario Divković.
Podsjetio je da je obveza kršćanina, s iskustvom "živoga Učitelja“, nikad ne prestati vjerovati da se iz svih okova zajedničkoga života može zakoračiti u novi, drukčiji, pravedniji, Isusov i Božji svijet.
Sjećanje na Isusovu, Božju patnju i solidarnost s čovjekom u njegovim patnjama otvara, kako ističe, mogućnost stvaranja nove paradigme međusobne solidarnosti u patnji sa svakim čovjekom na svijetu, ali i s patnjom pojedinaca.
Fra Mario Divković poručuje da bi Uskrs, koji unutar kršćanskoga razumijevanja označava osmišljavanje patnje, trebao barem onima koji vjeruju u Isusa Raspetoga i Uskrsnuloga, razbiti iluzije o nevinosti i čistoći vlastitih kolektivnih mitologija o ispravnosti "mojih“ nasuprot "izopačenosti i krivnji“ drugih.
Akcentriao je također da je ova poruka Uskrsa ključna te da može biti ozdravljujuća za reintegraciju i toliko spominjano pomirenje međusobno isključivih i posvađanih etničkih i religijskih zajednica u Bosni i Hercegovini.
