Počela je nova vrtićka godina. Vrtići diljem BiH otvorili su jučer svoja vrata za nove generacije mališana koji su po prvi put zakoračili u neku od predškolskih ustanova, piše Večernji list BiH.
Velika promjena za mališane
Pridržavajući se propisanih epidemioloških mjera zbog pojave pandemije koronavirusa, roditelji su strpljivo stajali ispred vrtića kako bi svoje mališane ispratili u jedan novi početak. S druge strane, tete odgojiteljice su ih širokog osmijeha dočekale, objašnjavajući im procedure i načine na koje će najlakše prebroditi ovo stresno razdoblje kako za dijete tako i za roditelje. Bilo je tu smijeha, suza, razmjene iskustava, djece koja su odmah pohrlila u naručje teta, do onih koja su se grčevito privijala uz roditelje zbog straha od nepoznatog. Ispred jednog vrtića u Hercegovini strpljiva majka stoji postrani i po tko zna koji put objašnjava četverogodišnjakinji zbog čega tu treba ostati pokazujući joj veliki tobogan u dvorištu, ljuljačke i mnoštvo igračaka kojima se igraju djeca kojima je ovo već druga, treća, četvrta… godina u vrtiću. Djevojčica se premišlja i negoduje, ali u trenutku kad je na toboganu ugledala Anu iz susjedstva, otrgnu se majci iz ruku i pohrli prema djeci. Majka ostaje na ulaznim vratima jer su zbog pandemije sada takva pravila. U vrtiće mogu ulaziti samo zaposlenici i djeca. Neki negoduju što ne mogu barem taj prvi dan provesti s djetetom unutra, drugi u potpunosti razumiju razloge odluke i uvjete zbog korone. Druga majka nervozno ide prema autu. Od stresa kako će podnijeti razdvajanje zaboravila je fotografirati djevojčicu pri ulasku u vrtić. Malo dalje majka i otac doveli su dijete jasličke dobi. I njima je ovo prvi dan. Dok dijete iz očeva naručja držeći dudu u ustima, a omiljenu dekicu u ruci radoznalo promatra okolinu, majci se polako oči pune suzama. Trudi se ostati pribrana, ali joj ne ide. Pogleda dijete, pa mu pruži ruke, pa skloni pogled. Kaže kako se već neko vrijeme pripremala za ovaj korak, da je svjesna kako je to najbolja opcija za dijete, ali da je odvajanje teško. Prilaze joj drugi roditelji, tješe je i govore kako su i sami prošli isto. Uključuje se i teta, pruža ruke prema djetetu, koje joj se nasmija, okrenu se prema majci i mahnu. Teta joj govori kako bi najbolje bilo da se po dijete vrati za 2-3 sata kako bi polako prošlo vrijeme prilagodbe. Isti savjet daje i majci trogodišnjakinje, kao i roditeljima četverogodišnjaka. Polazak u vrtić unosi veliku promjenu u djetetov život. Iz sigurne i poznate okoline dijete dolazi u novu i nepoznatu, a brigu o njemu preuzimaju osobe koje mu nisu bliske. I dok će ih s jedne strane novina privlačiti, biti zanimljiva i pozivati ih na istraživanje, istodobno će donositi i određenu nelagodu, oprez, možda strah ili odbijanje. Djetetu je potrebno vrijeme kako bi se prilagodilo na boravak u vrtiću, upoznalo ljude i okolinu te steklo sigurnosti i povjerenje. Potrebno mu je određeno vrijeme kako bi se priviknulo na odvojenost od roditelja, upoznalo drugu djecu i priviknulo se na boravak u skupini te prihvatilo novu rutinu i ritam života. Vrijeme prilagodbe specifično je za svako dijete. Ono ovisi o djetetovoj dobi, njegovu temperamentu te iskustvima koje je imalo do tada: je li se do sada odvajalo, je li imalo kontakt s većim brojem djece, je li bilo bolesno ili imalo druga stresna iskustva u životu. Neka djeca prvi dan ne izdrže nit sat vremena. Ako tete procijene da se dijete ne može smiriti ni nakon petnaestak minuta do pola sata, onda zovu roditelje da dođu po njih. Po jednog dječaka majka se vratila već nakon pola sata. Sutra će, kažu, pokušati ponovno jer alternativu vrtiću nemaju. Presretna što je uspjela pronaći mjesto, majka dječaka ispred jednog ljubuškog vrtića kaže kako se za ovaj korak odlučila kako bi dijete socijalizirala.
Nada u povratak ‘normalnog’
Naime, pandemija koronavirusa sa sobom je donijela brojna ograničenja, zatvaranja, izolacije… Svjesno ili nesvjesno, ljudi su se počeli zatvarati u kuće, a najveće posljedice snose djeca jer im je ograničeno druženje i igra s vršnjacima. Alternativa tome su im mobiteli, tableti, televizori…, sve ono što bi djeca te dobi trebala izbjegavati. Stoga je za većinu roditelja vrtić svijetla točka ovog vremena s obzirom na to da u predškolskim ustanovama djeca provode vrijeme igrajući se, družeći i učeći s vršnjacima daleko od mobitela i ekrana. - Vrtić je ostao jedino mjesto za socijalizaciju djece. Moja djevojčica je krenula s nepune tri godine, već tada je bila “ovisnik” o mobitelu, ali za samo nekoliko dana provedenih u vrtiću tete su taj problem riješile i na tome sam im neizmjerno zahvalna - kaže Lana, majka djevojčice koja je od ove godine u vrtićkoj skupini predškolaca. Da su roditelji u Hercegovini sve svjesniji važnosti predškolskog obrazovanja i socijalizacije djece, govori podatak kako se ove godine u gotovo svim vrtićima tražilo mjesto više. Posljednji je put tako bilo pred početak pandemije koronavirusa, stoga ova situacija ulijeva nadu u povratak “starog normalnog”, barem kada su vrtići u pitanju. •
