Glasine koje povezuju dezodoranse s rizikom od raka dojke datiraju desetljećima unazad. Neki vjeruju da je sve počelo lažnom e-poštom 1990-ih. Pa, treba li se onda brinuti oko izbora dezodoransa ili antiperspiranta? Vjerojatno ne.
Nema čvrstih znanstvenih dokaza koji povezuju korištenje dezodoransa i antiperspiranta s razvojem raka dojke, izvjestio je Američki nacionalni institut za rak, piše Ordinacija.hr.
Evo što kažu radijacijski onkolog Chiragom Shahom i onkologinja Tiffany Onger.
Dob, korištenje hormonske nadomjesne terapije i obiteljska anamneza neki su od najvećih čimbenika rizika za rak dojke. To su stvari na koje bismo se vjerojatno trebali više fokusirati kada je u pitanju rizik od raka dojke, navodi dr. Shah.
Dezodorans i rak: Što pokazuju istraživanja
Je li provedena opsežna studija koja je proučavala moguću vezu između raka dojke i dezodoransa? Ne baš. Američko društvo za borbu protiv raka opisalo je istraživanje kao “ograničeno”.
Iako se dosta pisalo o mogućoj povezanosti između korištenja antiperspiranata i raka dojke, rezultati raznih studija nisu pokazali nikakvu jasnu vezu.
Osjećajte se ugodno koristeći bilo koji dezodorans koji želite koristiti, poručio je dr. Onger s klinike Cleveland.
Što se nalazi u dezodoransu?
Na popisu sastojaka vjerojatno ćete pronaći nekoliko potencijalnih kemijskih otrova kao što su:
Parabeni. Ovi konzervansi koji se nalaze u mnogim proizvodima za osobnu njegu mogu oponašati estrogen i poremetiti prirodnu proizvodnju hormona u vašem tijelu.
Triklosan. Triklosan je klasificiran kao pesticid, ali njegova učinkovitost u sprječavanju rasta bakterija učinila ga je sastojkom antibakterijskih sapuna, pasta za zube, šminke i više.
Ftalati. Ovi plastifikatori postoje u mnogim kućanskim predmetima, iako su brojni proizvodi koji sadrže ftalate uklonjeni s polica trgovina radi sigurnosti potrošača.
Propilen glikol. Najčešće poznat po upotrebi u antifrizu (što zvuči zabrinjavajuće), globalne organizacije su ga proglasile sigurnim za upotrebu u svakodnevnoj hrani, lijekovima i kozmetici.
S obzirom na povećanu pozornost na kemikalije i rizik od raka, to je popis koji može izazvati zabrinutost. Međutim, niti jedna uvjerljiva studija nije povezala kemikalije u dezodoransima i antiperspirantima s rakom dojke.
A što je s aluminijem?
Kada je riječ o riziku od raka dojke, aluminij (koji obično nije u običnom dezodoransu) privlači najviše pažnje. Spoj aluminija u antiperspirantu djeluje tako da začepi znojne kanale u pazuhu tako da znoj ne dopire do površine vaše kože. To sprječava da neugodni tragovi znoja ne budu vidljivi na vašoj odjeći.
Neki vjeruju da ovaj učinak aluminija može imati učinke slične estrogenu ako ga vaša koža svakodnevno apsorbira. (Studije kažu da estrogen može potaknuti razvoj i rast stanica raka dojke.) Ali, ništa nije pokazalo da aluminij u dezodoransu proizvodi učinke slične estrogenu ili uzrokuje rak dojke, navodi dr. Shah.
Zašto ne možete nositi dezodorans na mamografiji?
Od svih koji idu na mamografiju traži se da ne koriste dezodorans ili antiperspirant. Zvuči sumnjivo, zar ne? Ali razlog za zahtjev zapravo nema nikakve veze s potencijalnim rizikom od raka.
Zapravo, aluminij u proizvodima ispod pazuha može se pojaviti u obliku bijelih mrlja na mamografskim slikama i zakomplicirati procjenu.
Samo želimo spriječiti bilo kakvu zabunu, pojašnjava dr. Onger.
Alternative za dezodoranse
U većini dezodoransa i antiperspiranata na policama postoje kemikalije – i razumljivo je i dobro da želite ograničiti svoju izloženost kako biste ograničili potencijalni rizik od raka.
Tu su svoje mjesto pronašli proizvodi za higijenu pazuha izrađeni od prirodnijih sastojaka. Neki ljudi čak koriste običnu sodu bikarbonu umjesto dezodoransa, s obzirom na njenu dokazanu sposobnost suzbijanja neugodnih mirisa.
Međutim, samo zato što se nešto reklamira kao “prirodno” ne znači da neće uzrokovati probleme. Pripazite na bilo koju vrstu osipa ili iritacije kože i razgovarajte sa svojim liječnikom ako postanu problematični, predlaže dr. Shah.
