Na području HBŽ u posljednjih desetak dana plameni jezici podižu se na sve strane. Relativno suho vrijeme ljudi koristi kako bi vatra “odradila” ono što su trebali oni alatkama, strojevima i vlastitim rukama. Suha trava i korov pale se na sve strane, no, nažalost, ima i takvih ljudi koji hodajući po visoravnima na svakih 20-30 metara pale vatru, piše Večernji list BiH. Nošena vjetrom munjevito se širi i stvara požarne linije dugačke i po nekoliko kilometara. I sve to unatoč županijskim i općinskim odlukama kojima je strogo zabranjeno paljenje vatre u blizini šume, zgrada, gospodarskih i drugih objekata, usjeva, nasada voćnjaka, pokraj prometnica te na trasama elektroenergetskih vodova. Isto tako, zabranjeno je spaljivanje korova i loženje vatre na otvorenom prostoru za vrijeme vjetra i noću.
Tako su vatrogasci u Livnu, u posljednjih desetak dana imali osamnaest intervencija i više od 20 poziva, kazao nam je direktor VD Draško Knez. Poseban problem predstavlja im što se vatra javlja na nepristupačnim mjestima kojima a velikom cisternom od 10 tona ne mogu prići, a to vozilo nije pogodno za makadamske ceste i šumske putove, govori nam Knez te dodaje: “Gotovo pri svakoj intervenciji po takvom terenu ‘strada’ barem jedan kotač, koji košta 700 KM, da i ne govorimo o opasnosti za ljude, vatrogasce, jer na neravnom terenu, uzbrdici i zavojima velika količina vode u cisterni destabilizira vozilo. Točnije, postoji opasnost od slijetanja, odnosno prevrtanja.”
Premalo vatrogasaca
Barem jedno manje vatrogasno vozilo kojim bi se moglo izići na teži teren vrijedilo bi zlata, ističe naš sugovornik te dodaje kako šest vatrogasaca “pokriva” 24-satno dežurstvo, te je i laiku jasno da nedostaje najmanje jedna osoba. U Tomislavgradu je Vatrogasno društvo bolje ekipirano, imaju sedam ljudi i četiri vatrogasna vozila. No, i njima su ovih dana pune ruke posla, ističe zapovjednik VD Tomislavgrad Mate Jurčević i dodaje kako su samo u posljednja tri dana imali 13 intervencija u gašenju požara, uglavnom na otvorenom području, te su svi sanirani.
Posljednji požar kod Krilića trnja saniran je u ponedjeljak, 25. siječnja, u 22.40 sati, a dojava je zaprimljena u 22.10. Gorjeli su trava i nisko raslinje, no požar se proširio do stambenih i gospodarskih objekata. Toga dana na području općine Tomislavgrad gorjelo je na još četiri mjesta, Roškom polju (gorjela trava i nisko raslinje, požar se širio prema visokoj šumi), u Kovačima (trava i nisko raslinje), na Zidinama (trava, nisko raslinje i hrastova šuma, stavljen pod kontrolu oko 21 sat, a dojava zaprimljena u 17.45 sati), u naselju Bobara (gorjela trava i nisko raslinje, požar je došao do stambenih objekata, ugašen u 21.45 sati).
Praktično, vatrogasci su bili “razvučeni” cijeloga dana na pet požarišta između kojih je bilo vrlo malo (ili nimalo) vremena za odmor. Jurčević ističe kako su požari uglavnom izazvani neopreznim spaljivanjem biljnog otpada, ostavljanjem požarišta bez nadzora, uslijed čega je na nekoliko lokacija nastala materijalna šteta (izgorjeli nasadi voćne kulture i ukrasni grmovi), a potencijalno su bili ugroženi gospodarski i stambeni objekti. Uz sve to, u Glamoču, B. Grahovu i Drvaru uopće nema vatrogasnog društva, a i općinske službe civilne zaštite su svedene na jednog ili dva čovjeka.
Dužnost građana
Građani su dužni i sami pristupiti gašenju požara do dolaska vatrogasaca koje trebaju pozvati na telefonski broj 123 ako primijete vatru da je bez nadzora i da se nekontrolirano širi, a policiju na 122, odnosno operativne centre CZ po općinama, koji nemaju jedinstveni broj. Kada smo već kod policije, recimo da i tu leži dio problema učestalog paljenja vatre jer prilikom prijave u policiji najčešće vatrogasce pitaju tko je podmetnuo ili skrivio požar, a policija je ta koja bi treba intervenirati, izići na mjesto događanja i otkriti počinitelje, podnijeti prijavu kako bi ih se, sukladno zakonu, kaznilo. Ne sjećamo se, nažalost, da smo u posljednjih nekoliko godina imali informaciju kako je netko od počinitelja (piromana) pronađen i propisno kažnjen. Očigledno se protupožarnoj zaštiti, nadležnim službama i vatrogastvu, treba dati mnogo veći značaj, usudili bismo se reći i prioritet, ustrojiti civilnu zaštitu tako da u svakoj općini u pričuvi uvijek imamo barem 30-ak ljudi osposobljenih za gašenje požara jer je prilikom prostornih požara 6 ili 7 vatrogasaca zaista premalo.
