"Sveta Kate, golubice bijela, čuvaju te franjevačka djela", zaorilo se s više od 600 metara nadmorske visine u Grudama, s Cera, tamošnje "planine s koje se cijeli svijet vidi", kako mještani vole reći za ovo pitoreskno mjesto koje je, nažalost, opustjelo dolaskom novih vremena, piše Večernji list BiH.
Savjet župnika
Žarko, Ćipa, Ćišić i Čale pjevali su iz sveg glasa, a oni koji su se popeli kod kapelice svetog Izidora i oni koji su mu hodočastili iz udaljenijih župa općine Grude s užitkom su slušali njihovu pjesmu.
Da su Grude i Madrid povezani, i to ne samo ljubavlju dobrog dijela Gruđana prema ovome klubu (drugi dobar dio je, jasno, Barcelonin) nego i svetim Izidorom zaslužna je 1937. godina, a teška je bila da teža ne može biti. Naime, na Cerama je, u kojima je tada bujao život, bila škola i mnoštvo djece, a glad je bila sve veći problem. Ljudi posiju, posade, dođe tuča i sve "obere", uništi ljetinu, sav trud i muku. Mještani, više ne znajući što bi, odu legendarnom župniku fra Gabri Grubišiću posavjetovati se.
- Zavjetujte se svetom Izidoru čiji je mukotrpan rad Gospodin obilno darivao te je poslao svoje anđele da mu pomognu. Tako će pomoći i vama - kaže predaja o fra Gabrinim riječima.
I tako sveti Izidor Madridski postade svetac Cera, a štuju u molitvi i svetog Izidora Seviljskog koji je kao biskup odbacio autokratsko odlučivanje i organizirao brojne sinode kako bi sačuvao kršćanstvo, međutim, madridskom u čast, ovdje je prije 85 godina sagrađena kapelica. Fra Gabro je započe grudska djela, a dovršio ih je fra Stanko Pavlović. Bili su uvijek uz vjernike i u graditeljskim pothvatima.
- S jedne strane, zbog nevolje, naši stari su prihvatili svetog Izidora i dragi Bog uzvratio na njihov zavjet, na njihovu žrtvu, na njihovu molitvu. Danas nemamo njihovih muka, ali nam treba jednako Božjeg blagoslova kao i njima onda. Zato i jesmo danas tu. Molimo za sve naše i za blagoslov svojih radova i nakana, molimo da bude Božje volje u svim našim životima. Neka nam bude uslišeno i neka nas Gospodin nagradi - poručio je fra Stanko, a nakon svete mise uslijedili su razgovori i druženje.
Povratak korijenima
Cere, čini se, nikad ljepše, a stalnih stanovnika nikad manje. Međutim, vidi se izvana da i onaj stari kamen poprima ljepši izgled, kao da je tkogod uselio i unutra. I kažu poznavatelji situacije da se sve više ide u taj, gornji kraj te da se stanovništvo pomalo vraća korijenima. Zadovoljstvo nam je to čuti, kao i pjesmu s vrha Gruda.
